Greccio

Franjevački Betlehem, kako se još naziva Greccio, mjesto je gdje su 1223. po prvi put u povijesti uprizorene žive jaslice, na ideju svetoga Franje. Životopisci ističu kako je sveti Franjo držao Božić „blagdanom svih blagdana“. Na mjestu gdje su jaslice uprizorene održana je sveta Misa. Franjo je imao potrebu povezati jaslice s Misom. Greccio nam doziva u pamet kako se na svakoj Misi događa Božić. Jednom je u povijesti Isus došao na ovaj svijet u ljudskom tijelu, po utrobi djevice Marije, a sada, do kraja, svaki dan dolazi na ovaj svijet, u prilikama kruha i vina, po rukama svećenika.

Greccio je udaljen oko 90 kilometara od Rima, smješten u dolini Rieti. Tko je imao prilike posjetiti navedeno svetište zasigurno ga se dojmio samostan koji izgleda kao urezan u stijene. Nesvakidašnji je to prizor, spoj arhitekture i prirode. Baš onako po ukusu svetoga Franje koji se volio povlačiti u prirodu u osamu, tako je i sada izabrao špilju na litici.

Osim ogromne izložbe raznih vrsta jaslica, u Grecciu je moguće vidjeti i stari dio samostana u kojem su boravila braća još za vrijeme svetoga Franje – uski drveni hodnik koji vodi kroz petnaestak malih ćelija koja su također drvene. Moguće je posjetiti ćeliju u kojoj je boravio sam sveti Franjo te ćeliju u kojoj je jedno vrijeme boravio sveti Bonaventura.

U Grecciu se nalazi izložena slika za koju se drži da je jedna od najstarijih slika svetog Franje. Prema tradiciji, kada je jednom prilikom gospođa Jacoba (poznata i kao „brat Jacoba“) posjetila samostan u Grecciu poklonila je braći sliku svetoga Franje koju je sama dala izraditi. Slika prikazuje svetoga Franju sa stigmama kako rupčićem briše suze s očiju. Danas stručnjaci nisu složni oko toga je li navedena slika original ili kopija, međutim, ostaje bitna poruka i povezanost s Franjinim riječima: „Ljubav nije ljubljena.“

fra Ivica Janjić, OFM

Bilo je to ljeto 2019. kada sam napokon dobila priliku posjetiti Asiz. Gradić poznat po svecu kojeg se kao framašica trudim slijediti. Bio je to moj prvi framaški Hod i kao područje hodali smo od Imotskog do Sinja, a zatim smo zajedno s ostalim framašima iz cijele Hrvatske krenuli autobusom za Asiz. Nikada neću zaboraviti osjećaj kada sam kročila u taj sveti i od Boga blagoslovljeni grad.

Greccio, to malo mjesto koje izgleda kao da je urezano u stijene, od prvog trenutka se urezao i u moje srce. Cijelim putem prema Grecciu pjevale su se božićne pjesme. Čudesan je to osjećaj – ljeto je, vruće ti je i umoran si od svega, ali si sav uzbuđen što ideš na mjesto gdje se Božić slavi svaki dan. Najviše me veselila spoznaja da ću imati priliku sudjelovati u živim jaslicama, na mjestu gdje ih je naš brat Franjo osnovao. Koračajući samostanom prije svete Mise zalutala sam u dio koji me ostavio bez teksta. Jaslice iz svih dijelova svijeta koje se nalaze u samostanu naučile su me o Franjinoj ljubavi prema svim ljudima. Toliko država s različitim kulturama, različitim jaslicama, a na kraju sve su stavljene tamo s istim ciljem. Da dočaraju trenutak Isusovog rođenja. Tako smo i mi, pokušali dočarati taj trenutak uprizorenjem živih jaslica prije svete Mise. Dok smo u procesiji ulazili do oltara, ostali framaši zajedno s časnim sestrama i duhovnim asistentima pjevali su Tihu noć. Mislim da od tada nikome od nas nije bilo vruće, niti smo bili umorni. Pjevali smo iz sveg srca malenom Isusu.

Mene je to malo mjesto naučilo da se Božić uistinu treba slaviti svaki dan, i da se svaki dan Gospodin iznova rađa u našim srcima.

Tea Babić, Frama Sinj / Mostar

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s