Naabel Quershi: Tražeći Allaha, pronašao Isusa

U današnjem svijetu lažnog prihvaćanja i tolerancije, koje često idu nauštrb kršćanstva i Kristova lika, kada se teologija stavlja u drugi plan, a pojam apologetike gotovo je nepoznat, ovaj se mladić udostojao napisati autobiografiju u kojoj dotiče važnost koju su teologija i apologetika imale u njegovu putu obraćenja, prepričavajući svoje nutarnje borbe i borbe sa svijetom. Nabeel Qureshi shvatio je težinu istine: obraćenje, a ne suživot.

Knjiga prati život Nabeela od njegove mladosti do koju godinu nakon njegova obraćenja. Odrastajući u ortodoksnoj muslimanskoj obitelji Nabeel je od djetinjstva učio o Muhammadu i o islamu. Kako je živio u Americi, zapadnjačka kultura nije mu bila strana; bio je njome okružen. No Nabeel uči kako se suprotstaviti utjecajima ovoga svijeta, razvijajući, još od malih nogu, vrlinu borbe za istinu. Učeći tako o prorocima islama i o njegovu nauku izaziva i potiče druge ljude van njegove religije na dublje promišljanje o tim pitanjima. Kako je jedini bio zainteresiran za apologetsku stranu vjere nije mu nitko mogao dati valjane odgovore na mnoga pitanja koja je naučio kako bi se borio protiv kršćanstva (uzimajući u obzir da je kršćanstvo temelj američke kulture i civilizacije). Nabeelova uspješnost dobivanja argumenata ubrzo se mijenja kada upoznaje Davida Wooda, kršćanina koji je svoju vjeru volio i htio ju razumjeti. „Nego, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budete uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama.“ (1 Pt 3,15) David Wood to je uspio učiniti. Obrazložio je nadu koju je Krist zapalio u njegovu srcu i potaknuo Nabeela na dublje promišljanje o najvažnije pitanju odvijeka: „Što, ili bolje rečeno tko, je Logos? Što ili tko je ona pratvar koju su tražili antički Grci? Što ili tko je Bog?“ Životna ispovijest ovog obraćenika oduzima dah. Pokazuje koliko je obraćenje ne samo teško, već i opasno. Svjedoči nam cijenu i nagradu istine: život! Prolazeći kroz apologetiku dviju religija, islama i kršćanstva, Nabeel otkriva koliko je islam neutemeljen, koliko je površan i koliko iziskuje slijepog vjerovanja. S druge strane otkriva koliko je kršćanstvo utemeljeno, koliko nam je razumski sve servirano na pladnju, koliko je malo vjere potrebno da bi se baštinilo što nam je Krist obećao. No ne ulazi u čisti naturalizam niti pokušava samo umno Boga spoznati. Njegov put mogao bi se opisati sljedećom rečenicom svetog Anselma Canterburyjskog: „Ne pokušavam, Gospode, prodrijeti u tvoju uzvišenost, jer nikako ne uspoređujem svoj razum s njome; već žudim za time da bar donekle razumijem tvoju istinu, u koju vjeruje i koju voli moje srce. Ja, naime, ne nastojim razumjeti da bih vjerovao, već vjerujem da bih razumio. Jer vjerujem i ovo: ako ne budem vjerovao, neću niti razumjeti.“ On moli, ima objave u snovima te ove i druge intime svoga puta dijeli s nama.

Potičem vas da upoznate nevjerojatno putovanje čovjeka u čijem je životu Gospodin vidno prisutan. Kroz snove, kroz križ, kroz radost… Čovjeka koji je u svojemu životu želio izvršiti zapovijed Krista: „Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“ (Mk 12,30) Također vas potičem da molite za spas njegove duše. Nabeel Qureshi preminuo je 2017. godine od zloćudnog raka na želudcu. Nažalost na ovoj zemlji nije ušao u puninu istine, Katoličku Crkvu, no nadajmo se da Gospodin čuje čežnju njegova srca za naviještanje Njegove milosti i ljubavi. On je na ovoj zemlji ostavio ženu i dijete, za koje isto valja moliti.

Ova knjiga nije neko teško filozofsko i teološko štivo; iako je dobar uvod u to dvoje. U srži ovog svjedočanstva  jest milost Gospodnja koja se skriva u raznim oblicima. Ovaj mladić svakim je danom pokušavao odgovoriti na Božji poziv za njegov život jer je „letio na krilima vjere i razuma“ (sveti Klement Aleksandrijski) čega se mi kršćani često bojimo. Katolike Pavao poziva na učenje i razumijevanje vjere: „Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.“ (Kol 4,5-6), nemojmo tu nužnost zanemarivati. Zadnji poticaj koji želim uputiti ne samo vama, braćo i sestre, već i samome sebi, a dolazi od serafskog naučitelja, svetog Bonaventure, jest: „Nemoj misliti da je dostatno čitanje bez unutarnjeg pomazanja, umovanje bez pobožnosti, istraživanje bez divljenja, pažljivo motrenje bez radosti, radinost bez poštovanja, znanje bez ljubavi, darovitost bez poniznosti, studij bez Božje milosti, prodornost uma bez božanski nadahnute mudrosti.“

Toma Juranko, Frama Varaždin

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s