Dar straha Gospodnjeg

Svaki od darova Duha Svetoga razumijemo iz samoga naziva, ali nekako nam dar straha Gospodnjeg uvijek predstavlja problem u razumijevanju već kod samoga imena. Uče nas od malih nogu kako se Boga ne treba bojati, kako je On dobar i milosrdan, a onda odjednom se pojavljuje dar koji nam sam Bog daje i taj dar nosi naziv strah Gospodnji. U najmanju ruku je zbunjujuće za djecu na vjeronauku, ali kada uđemo u razgovore sa starijima saznajemo kako ni njima nije puno jasnije o čemu se tu radi. Stoga je najbolje početi od toga što sam Bog kaže o tome daru.

U Mudrim izrekama pronalazimo kako je strah Gospodnji početak spoznaje (Izr 1,7), a nešto slično nam govori i Sirah, samo što je kod njega strah Gospodnji početak mudrosti (Sir 1,14). Iz ovoga je vidljivo kako je strah Gospodnji „posljednji“ u našem nabrajanju, ali zapravo stoji na početku, ako se držimo onog klasičnog rasporeda kako je mudrost prvi dar Duha Svetoga. Ako je strah Gospodnji početak mudrosti, kakva je to onda mudrost? Kakva je to spoznaja do koje dolazi čovjek ako posjeduje strah Gospodnji?

Ako pogledamo ljude od Adama i Eva pa sve do dana današnjeg naići ćemo na to da su svi u susretu s Bogom grešnici, samo to neki priznaju odmah, a neki kasnije. Tako ćemo pročitati kod Izaije da je on čovjek nečistih usana, koji prebiva u istome takvome narodu, a vidio je Boga (Iz 6,5). Jeremija će se pozvati na to da je on samo „dijete“ i da nije spreman za djelo na koje ga Gospodin poziva (Jr 1,6). Dok se iskustvo Božje blizine očituje na jedan način kod Izaije i Jeremije, kod kralja Davida se očituje na drugačiji način. Nakon počinjenog grijeha s Bat Šebom i ubojstva Urije Hetita, kralj David susreće strah Gospodnji u riječima proroka Natana te prepoznaje svoj grijeh (Sam 12, 1-15). U Novome zavjetu pronalazimo kod sv. Pavla da apostoli hode u strahu Gospodnjem te tako navješćuju evanđelje (2 Kor 5,11) onima kojima su poslani.

Iz svega ovoga vidimo kako se strah Gospodnji različito očituje kod pojedinaca, ali u svakome navedenom slučaju on je nešto pozitivno. Strah Gospodnji, kao dar, uvijek nas upućuje na svjesnost da je Gospodin taj koji djeluje, a ne mi. Također u tome strahu spoznajemo Božju veličinu, ali i Njegovu blizinu nama samima. Ne bojimo se nikada onoga što je daleko, nego onoga što je blizu. Nećemo se bojati psa koji je dva kilometra udaljen od nas, ali onoga na dva metra svakako. Također, ovaj strah nije strah koji paralizira, nego nas on tjera da idemo naprijed čak i u onim situacijama u kojima mi sami ne želimo. Takve situacije pronalazimo kroz čitavu biblijsku povijest, od Jone pa do navedenih primjera Izaije i Jeremije i sv. Pavla.

Strah Gospodnji nas potiče da idemo izvan svojih granica komfora jer je potrebno da svi ljudi čuju riječ Gospodnju. Kako bi je drugi mogli čuti od nas, moramo je mi sami najprije primiti, usvojiti i posvećivati se iz dana u dan (Iv 17, 17). U blizini riječi Božje, sami ćemo opažati koliko nam je Gospodin blizu i kolika je Njegova ljubav za nas. To je ta mudrost koju spominje Sirah, a koju svi mi trebamo tražiti. Mudrost je dar od Boga kako bismo poznavali Njega.

Svatko od nas ima iskustvo ljubavi, bilo prema roditeljima, prijateljima, dečku ili curi i svatko od nas je strahovao u nekome trenutku da smo ih možda povrijedili ili učinili krivi korak. Nitko tada neće reći kako je taj strah loš jer nas je taj strah tjerao da budemo dobri pa smo u nekim trenucima možda i pretjerali u želji da sve ispravimo. Gotovo je jednako i u odnosu između nas i Boga. U toj ljubavi i blizini rađa se i svjesnost straha o našoj nedostojnosti i malenosti, ali to nije razlog za nedjelovanje, nego baš suprotno. Upravo zato što je Bog toliko ljubio svijet, da je dao svoga Sina, mi smo dužni slijediti taj primjer i ići po svemu svijetu i navješćivati radosnu vijest (Mk 16, 15).

Dok ovo sve čitaš i upijaš, želim ti poručiti kako je vrijeme da „otpakiraš“ darove koje ti je Duh Sveti utisnuo u sakramentu Potvrde. Vrijeme je da iskoristiš sve što ti je na raspolaganju kako bi tvoj put prema svetosti bio obasjan prisutnošću Duha. Strah Gospodnji je dobar početak da spoznaš koliko te Gospodin ljubi i koliku ti je ljubav darovao. Dok budeš na duhovskom bdjenju, moli Gospodina da ti pokaže pravi put kako koristiti sve darove koje imaš. Imaš ga pravo to moliti jer ti je On sve to već dao, ali želi ti dati još i više. Neka ti strah Gospodnji bude zaista početak mudrosti, mudrosti koja će te voditi putem Gospodnjim kako bismo se jednoga dana svi zajedno radovali u vječnoj Domovini!

fra Vinko Brković

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s