Mučenici euharistije

Ovoga mjeseca Crkva je dobila šest novih blaženika. Riječ je o cistercitima Simeonu, Domenicu, Albertinu, Modestu, Zosimu i Maturinu. U noći 12. svibnja 1799. dvadesetak francuskih vojnika ulazi u opatiju Casamaro da je opljačka. Većina redovnika bježi iz opatije i skriva se u polja. Navedena šestorica, međutim, odluči ostati kako bi zaštitili posvećene hostije u tabernakulu od oskvrnjivanja. Bili su brutalno ubijeni. Postali su tako mučenici euharistije.

Dan nakon što su proglašeni blaženim, papa Franjo je, u obraćanju narodu nakon molitve Kraljice neba, zamolio da se zaplješće novim blaženicima. Ne znam čini li to papa inače kad se proglašuju novi sveci ili blaženici, međutim, dojmila me se ova gesta. Evo koga kršćani cijene. Evo tko zavrjeđuje pljesak. Evo kome kršćani plješću! Šestorici redovnika koji su do smrti branili Isusa stvarno prisutnog u hostiji! Oni su dali život da se euharistija ne oskvrne. A kako se mi pričešćujemo? Kako pristupamo pričesti? Pri tome ne smjeram samo na vanjski stav nego i na stav srca.

Pričest je jedna od rijetkih situacija kada je dar sam darivatelj. Kada dar nadilazi tebe koji primaš taj dar. Pričest je kad se samim Bogom hranimo. Onim istim kojemu se anđeli i sveci u nebu klanjaju. Pričest je, posljedično, najvažniji trenutak u tvom danu, što god da si činio toga dana. A kako pristupamo pričesti? Obnovimo vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Dok stojimo u red za pričest spoznajmo koga čekamo primiti. Sam Bog je koji dolazi.

Pričest primamo srcem. Mi pričest konzumiramo poput hrane, istina, ali je istinski konzumiramo srcem. Bog je hrana. Bog je koji ulazi u čovjekovo srce po pričesti. Stoga plodnost pričesti ovisi o stanju našega srca. U pričesti je uvijek Isus prisutan, jer tako sakramenti djeluju, ali plodnost sakramenta ovisi o našem stanju i raspoloženju. Zato je moguće da se netko redovito pričešćuje, a pomaka nema. Jer srce ne prima. Jer se srcem nije ušlo u taj najvažniji čin. Jer srce nije „konzumiralo“.

Za navedene blaženike papa Franjo kaže da su „herojskom hrabrošću do smrti branili euharistiju od oskvrnuća“. Svojim životom su ispovijedali istinu vjere! Dok se u nekim krajevima istine vjere olako prodaju i niječu, lijepo je znati da ima i onih koji su radi tih istih istina spremni život položiti. Još ljepše je znati koliko je to veliko u Božjim očima i kako Bog to cijeni.  Prije nego što su ga ubili, Simeon je rekao: „Pokoran samo Bogu, neću učiniti ništa da svoj život skratim ili produžim“.

Dojmile su me se riječi generalnog opata cistercita koji je na kraju Mise, tijekom koje su šestorica cistercita proglašena blaženim, rekao da životi šestorice blaženika nama „pokazuju da se često prije mučeništva posvećenje živi radije u sjeni svakodnevne vjernosti svom pozivu, nego li provodeći neobičan život. Od naše braće ne trebamo učiti umrijeti kao mučenici, nego živjeti kao vjerni svjedoci“. To je poanta.

Blaženi mučenici iz Casamara, molite za nas! +

fra Ivica Janjić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s