Srditost

„Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajte mjesta đavlu.“  (Ef 4,26-27)

Mnogi će ljudi redovito ispovijedati grijeh srditosti, ali neće razumjeti samu srditost. Srdžba je, za razliku od mržnje, osjećaj koji traje daleko kraće, možemo reći kako je ona kratkoga vijeka dok mržnja može trajati unedogled. Zato nam je daleko lakše shvatiti čovjeka koji je učinio nešto u srdžbi, negoli onoga koji je planirao u mržnji. Iz poslanice Efežanima vidimo kako postoji srdžba koja nije grijeh, ali može proizvesti grijeh. Kada je onda to srdžba poželjna, a kada nije?

Srdžba je poželjna u svakoj situaciji u kojoj vidimo nepravdu, u situaciji kada je netko nepravedno potlačen, a ne može se sam braniti. Srdžba mora biti glas nevinoga čiji se glas ne čuje. Prema Pavlovim riječima srdžba je normalna, ali samo dok je u našoj kontroli, dok ne dopustimo da ona vlada nama. Zato Pavao Efežanima govori da se srde, ali da si ne dopuštaju otići u krevet sa srdžbom jer će inače srdžba ovladati njima i vrlo lako prijeći u mržnju u kojoj đavao vlada. Stoga ne treba potiskivati srdžbu jer će nam se vrlo lako dogoditi da ćemo se pretvoriti u ogorčene ljude koji će „eksplodirati“ samo zato što je netko ostavio čašu na krivome mjestu. Krist se srdio (Iv 2,15; Mk 3,5), ali je svoju srdžbu kontrolirao, nije joj dopustio da prijeđe u grijeh.

Možete se pitati: „Ali kako ću znati kada je srdžba grijeh?“ Srdžba je grijeh onda kada ona vlada nama, a ne mi njome. Krist je vladao svojom srdžbom u svakome trenutku jer je ona bila reakcija na nepravdu, na loše ponašanje drugih. Srdžba postaje grijehom onoga trenutka kada se mi drugoj osobi želimo osvetiti, želimo je uništiti jer je ona nama učinila zlo (KKC 2302). Takve srdžbe se treba čuvati, jer ona ne gleda više na to da se obrani, nego da uništi drugu osobu, da joj uzvrati duplo više od onoga što je nama učinjeno.

Nemojte potiskivati pravednu srdžbu zbog drugih ljudi koji vam žele nametnuti sliku sladunjavog Krista koji pati bez razloga. Kristova patnja ima itekakvoga smisla! On nije šutio, u svojoj patnji nas je poučavao. Nemojte si dopustiti da od vas naprave mekušce koji će šutjeti. Srdite se na nepravdu, na potlačenost, na ponižavanje onih malenih. Srdite se poput Krista, uvijek imajući srdžbu u svojoj vlasti. Imajte pravednu srdžbu koja će ići za donošenjem pravde u ovome nesavršenom svijetu. Srdite se, ali ne griješite. Ne uzvraćajte grijehom, nego pravdom i mirom, ne dajte mjesta đavlu, nego dopustite da vas Krist pouči!

fra Vinko Brković

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s