Zavist

Živio je jednom stari mudri samuraj. Imao je skupinu učenika i obučavao ih mudrosti i ratnim vještinama. Jednog dana, za vrijeme obuke, došao mu je mladi ratnik, poznat po svojoj grubosti i okrutnosti. Njegova omiljena taktika bila je provokacija: vrijeđao je suparnika koji je gubio strpljenje, prihvaćao je izazov, ali u bijesu je činio grešku za greškom i, naravno, gubio je borbu.

Tako se dogodilo i ovoga puta: ratnik je uzviknuo nekoliko uvreda i počeo promatrati reakciju samuraja. Samuraj je mirno nastavljao s predavanjem. Ovo se ponovilo nekoliko puta. Kada samuraj nikako nije reagirao i treći put, ratnik je ljut, otišao s predavanja.

Ostali učenici su pažljivo, i sa zanimanjem promatrali ovu situaciju. Nakon odlaska ratnika jedan nije izdržao:

– Učitelju, zašto ste tolerirali njegove napade i vrijeđanja? Trebali ste ga izazvati na borbu!

Mudri samuraj je odgovorio:

– Kada vam netko donose poklon, i vi ga ne prihvatite, gdje će poklon završiti?

– Kod svog vlasnika – odgovorili su učenici.

– Isto vrijedi i za zavist, mržnju, uvrede i zlobu. Sve dok ih ne prihvatite, oni pripadaju osobi koja ih je donijela.

Nepoznat autor

Koliko puta pred Bogom želimo opravdati sami sebe?

Prvi i najbolji primjer nam je Eva. Nije htjela biti „samo“ čovjek. Nije htjela biti stvorenje, već stvoritelj. Papa Franjo je objasnio kako zavist  raste u srcu poput korova: raste, ali ne daje da rastu dobre biljke. Kada ogovaramo, u nama se skuplja gorčina, ljutnja, nemir. Sve ono što nije od Boga.

A sve to proizlazi iz svakodnevnih situacija. Što je ona obukla, kako se on ponašao, s kim je to pričala… svaka takva sitnica nas uvlači sve dublje u grijeh zavisti, a da mi nismo ni svjesni toga. Biti zavidan na svog brata ili sestru, grozan je osjećaj, kao da za sobom vučeš crnu kuglu, koja je teška, jako teška. A od te kugle može te odmaknuti samo naš Bog. On je Ljubav!

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (1 Kor 13, 4 – 7)

Ljubav koja zna da ćemo još nebrojeno puno puta pasti u taj isti grijeh. On te čeka!   Oprostit će ti baš svaki put, ali i mi trebamo napraviti svoj dio.

Nitko ne može samo odlučiti ne biti zavidan, zavist ne može nestati preko noći. Koliko god nam to možda bilo teško, treba moliti za osobu kojoj zavidimo. Trebamo moliti Gospodina da nam svaki dan da snagu, vjeru i ohrabrenje. Kada vidimo tu osobu, da joj iskreno zaželimo lijep dan. Da prijeđemo preko tog klimavog mosta koji je tako dugo teretio naše srce.

Znam, činit će se bezuspješno. Svi volimo da sve bude brzo i efikasno, ali Božji planovi su daleko drugačiji od toga. Htjet će da budemo strpljivi, ustrajni, da se nakon svakog pada uz Njegovu pomoć ustanemo; da prije svega znamo da smo baš SVI Njegova ljubljena djeca! I onda kada su nam svi na teret, ali i onda kada mislimo da mi nismo dovoljni. On te ljubi uvijek, u tvom najboljem i najgorem izdanju.

On ne želi da za sobom vučeš tu kuglu zavisti. Predaj Mu sve grijehe, sjeti se da je sam Isus zbog tebe umro na križu i s Njim u srcu, kreni dalje.

Petra Justić, Frama Našice

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s