Skidanje nadnaravnoga

Kaže Isus učenicima: „Ni vlas vam s glave neće propasti“ (Lk 21,18), a kad tamo nekima od njih pala ne vlas, nego cijela glava s ramena. Nadalje, kaže Isus: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5), a i danas oni koji ga odbijaju priznati Bogom djeluju, rade, stvaraju. Površnim pristupom navedenim Isusovim riječima moglo bi se zaključiti da nas je malo zeznuo. Očito je da govoreći o tome kako nam vlas s glave neće propasti smjera na nešto drugo, kao što je jednako očito da govoreći o tome da ne možemo bez njega učiniti ništa (ne nešto, nego ništa!) smjera na nešto drugo. Kao i u razgovoru s Nikodemom i Samarijankom Isus smjera na unutarnji, duhovni život, na nadnaravno.

Ono što posebno prijeti civilizaciji našeg vremena jest skidanje i nijekanje tog nadnaravnog i unutarnjeg života. A opet, u isto vrijeme ista civilizacija najviše cijeni onoga koji ima upravo nutarnje vrednote: poštenje, čestitost, dobrotu. Toliko ulažemo u vanjštinu, ali i dalje najviše kod čovjeka cijenimo njegovu nutarnju ljepotu. Ima li ga tko ne bi htio imati za prijatelja osobu od povjerenja, iskrenu, otvorena srca, spremnu pomoći i žrtvovati se kad zagusti? Sve nabrojano su nutarnje kvalitete.

Da mi ljudi više volimo nutrinu nego vanjštinu dokazivao je još u svoje vrijeme i sveti Augustin: „Doista, nutrina čovjekova je nevidljiva, a vanjština vidljiva; ali bolja je nutrina nego vanjština. Ono što se ne vidi više je ljubljeno; jer sigurno je da se nutrina čovjeka više voli nego vanjština. (…) Čovjek čak i kod drugoga čovjeka više voli njegovu dušu nego tijelo. Što je to što se voli kod prijatelja kod kojega se voli njegova iskrena i čista ljubav? Što se u tom prijatelju ljubi – nutrina ili vanjština? Ako je vjernost to što voliš kod njega, nutrina je to što voliš, nutrina je sjedište dobročinstava. (…) Samo je nutrina ta koja uzrokuje da je vanjština ljubljena; kada nutrina napusti vanjštinu, to je leš na kojem imaš užas; i koliko god voljeli lijepe udove, žurimo se da ga pokopamo. Dakle, ukras tijela je nutrina; ukras nutrine je Bog.“

Još od početka neprijatelj hoće da štujemo njega umjesto Boga. Da ono klanjanje koje dugujemo Bogu damo njemu jer je ohol i uživa kad čovjeka strovali u grijeh, kako kaže sv. Augustin: „…u svojoj oholosti i nečistoći oni uživaju u nazovi božanskim počastima, mješavini zlodjela i sramote, zavideći ljudskim dušama što se obratiše istinskomu Bogu.“ Da čovjek odustane od štovanja Boga potrebno je skinuti ono nadnaravno s Boga. Potrebno je Isusa svesti na obična čovjeka i dobročinitelja.

Kad Crkvu svedemo SAMO na instituciju, kad zaniječemo njezino božansko porijeklo, onda, kakvu vrijednost ima poslušnost? Nadalje, zašto bi Crkva bila nepogrešiva u pitanjima vjere i morala ako nema nadnaravno (božansko) porijeklo? Kakvu vrijednost ima nauk? Vidimo koliko je opasno skidanje nadnaravnoga. Ako Biblija nije nadahnuta Duhom Svetom, nego ako su je SAMO napisali neki ljudi, zašto bi držao do te riječi? Zašto bi se razlikovala od neke druge knjige, ako su SAMO ljudi autori?

Ako čovjek nema nadnaravno porijeklo, zašto bi imao dostojanstvo? Zanimljivo, kad bi za svoj mobitel rekao da je slučajno nastao, nitko mi ne bi povjerovao. Kad bi za čašu i tanjur rekao da su nastali slučajno – proglasili bi me luđakom. Kad bi za kredu, ploču, papir, TV rekao da su slučajno nastali – svi bi me ismijavali, jer uz malo truda točno bi mi rekli i u kojoj tvornici su nastali. Pa ipak, kad za čovjeka kažem da je slučajno nastao – ne samo da će imati smisla nego će me potapšati po ramenu. Tužno. Čak i razum govori da čovjek ima stvoritelja i nadnaravno porijeklo. Za sve drugo stvoreno nitko neće dovesti u pitanje da je netko to napravio (jer kome bi prodao priču da je TV koji imaš u kući slučajno nastao, da su se fotelja i trosjedi slučajno stvorili, da je tvoja kuća koju si napravio slučajno nastala, da se mlijeko slučajno proizvelo?), jedino za čovjeka kad kažemo da ima stvoritelja to je problematično.

Marijo, čuvaj nas od skidanja nadnaravnoga! Ti koja si nadnaravnim zahvatom začela, ti koja si nadnaravnim zahvatom sačuvana od svake ljage grijeha, ti koja si nadnaravnim zahvatom uznesena i tijelom na nebo, Marijo, Majko, uči nas da dokidanjem nadnaravnog ulazimo na opasan teren zablude i laži, teren neprijatelja gdje on onda smućuje. Daj da ostanemo u istini, u nadnaravnom – Bogu, koji je izvor i počelo svega. Izvor čovjeka. Izvor ljubavi. Izvor milosti. U Bogu, u nadnaravnome je izvor onoga za čim čovjek čezne u dubini duše. Ako skinemo čovjeku nadnaravno porijeklo, skinuli smo mu dostojanstvo, ako skinemo čovjeku nadnaravne vrednote, degradirali smo mu život, ako skinemo čovjeku nadnaravni cilj, ograničili smo ga i sveli na ono što čovjek nije. Marijo, neka kroz nadnaravno upoznamo svoje uzvišeno dostojanstvo, smisao, vrednotu i ljepotu. Ružo otajstvena, moli za nas!

fra Ivica Janjić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s