Treća nedjelja došašća: Usudi se prepustiti Bogu kontrolu

Treća je nedjelja došašća. Prošli smo već pola puta, naše putovanje se nastavlja malenim, ali sigurnim koracima prema Božiću. Dolazak Sina Božjega se bliži, bliži se radosni trenutak kada se Bog utjelovio da bi sklopio novi savez i otkupio naše grijehe. Zbog toga se od davnina treća nedjelja došašća zvala radosnom nedjeljom u kojoj se sve više iščekuje dolazak Sina Božjega.

Zasigurno se podsmjehnemo ili nam u barem jednom trenutku kroz glavu prođe misao da je ova godina i došašće daleko od onog veselja i radosti koju smo proživljavali svih ovih godina. Iako imamo osvijetljene gradove, pune lampica i božićnih ukrasa, nema radosti koja izvire iz susreta i zajedništva s najmilijima ili bliskim ljudima u mjeri kao prije, nema više onih dugih razgovora u kafićima ili finih fritula. Nema božićnih pjesama koje odzvanjaju gradom, žamor djece i smijeh koji su do sada kitili gradove u vrijeme došašća.

Dosta ljudi osjeća čak i veliku dozu frustracije jer smatraju da im je Božić otet, egzistencijalna i financijska neizvjesnost, briga, strah i zabrinutost za naše najmilije i nas same ograničavaju nas da doživimo došašće i pripremamo se za Božić kako smo do sada naviknuli. U kratkom vremenu naučili smo se da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo i da se stvari jako brzo mogu mijenjati izvan naše kontrole. Reklo bi se kao da nam se sloboda sve više i više ograničava.

No, je li se u došašću i nedjelji radosti uistinu išta promijenilo za naš susret s malenim Isusom? Je li naša sloboda i iščekivanje Isusa uistinu dovedena u pitanje ove godine? Odgovor možemo pronaći već u prvom nedjeljnom čitanju proroka Izaije. Radost koja se ovdje opisuje puno je više od običnog svakodnevnog raspoloženja i klime u kojoj se nalazimo.

a radost nadilazi i liječi svaku našu tjeskobu i brigu jer je okrenuta prema Bogu i zasađena duboko u našem srcu. Zbog nje smo u blagoslovljenom iščekivanju Krista koji nas čini uistinu slobodnima. Unatoč velikoj neizvjesnosti i opasnosti koje su vrebale na Svetu Obitelj prilikom njihova dolaska u Betlehem, Marija nikada nije gubila nadu i vjeru te je “veličala duša njena Gospodina” jer joj “velika djela učini Gospodin”.

Kao što je Marija nosila u utrobi Sina Čovječjeg, tako i mi moramo u našem srcu zasijati sjeme radosti, te ga zalijevati svetim iščekivanjem Isusa koji će procvjetati u našem srcu. Tvoj i moj Bog te poznaje u potpunosti, on te stvorio na svoju sliku, dopusti mu da upravlja tvojim životom. Na tebi je samo da “poravnaš putove Gospodinu” do svojeg srca.

Neka svi križevi kroz koje trenutno prolaziš budu Njegov šapat da mu se prepustiš u ovim neizvjesnim vremenima. Neka po uzoru na Ivana Krstitelja, utjelovljeni Krist u tvome srcu odgovara na pitanje „Tko si ti?“ te koje je tvoje poslanje u ovome došašću i životu.

Razvijaj svoje talente, iskoristi ovo vrijeme u osluškivanju Božje riječi i povjeri mu svoje slabosti i grijehe kako bi radost tvoga srca mogla biti potpuna u Božiću.

David Bernetić,
Frama Rijeka – Trsat

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s