Druga adventska svijeća: Zapaliti svijeću ljubavi

Zadnjih stotinjak godina na naše prostore je došao običaj paljenja svijeća uz molitvu. Prije je on bio nemoguć, vosak nije bio jeftin, trebalo je rasvijetliti nužne prostore, ali na misama su svijeće uvijek gorjele. Gore svijeće i danas i ne može misa bez njih. Ali danas gore i u znak molitve. Rijeke hodočasnika u našim svetištima uz molitvu ostave upaljenu svijeću.

I lijepa je to simbolika. Kad naša govorna molitva prestane i mi se udaljimo iz prostora svetišta, neka barem svijeća iskazuje našu vjeru u Božju svemoć. Posebno u vremenu došašća. Neka svijeća pokazuje da bdijemo u molitvi.

Ali ta simbolika svijeće prazna je ako ne izvire iz našeg duhovnog života i ako se u naš duhovni život ne vraća. Posebno kad se radi o tako čudesnoj pojavi kao što je ljubav. Teška je to riječ i nerazumljiva. Nikad nisam susreo definiciju koja bi potpuno izrekla što znači ljubav. Ali i to je razumljivo.

Ako se Boga definira ljubavlju i kaže se da je Bog ljubav (1 Iv 4,16), onda je riječ “ljubav” jednaki misterij kao i Bog. No možemo pokušati nekako proniknuti u njezinu srž. Možemo reći da je ona ulivena krepost (Rim 5,5) koju nam je darovao Bog. I nismo u krivu.

Možemo reći da je ona plod Duha Svetoga (Gal 5,22). I tu smo u pravu. Ali tu milost ljubavi moramo nekako aktivirati. Nju je sveti Pavao prekrasno opjevao (1 Kor 13,1) u Poslanici Korinćanima i tako nas naučio što ona čini.

Ukratko: ljubav dopušta drugome da bude drugi i drugačiji. Ne želi drugoga posjedovati, ne želi ga kontrolirati, samo ga želi voljeti. Tako imamo s jedne strane vosak ,koji podržava gorenje naše ljubavi, u Božjoj milosti koja nam je ulivena. S druge strane, imamo fitilj koji gori u djelima ljubavi, ali fali nam upaljač koji će tu svijeću upaliti.

Možda će neki reći da je to osjećaj kojega imamo ili nemamo. No to nikako nije kršćanski. Ne može tako velika krepost ovisiti o stanju trenutačnih naših osjetila. Upaliti ljubav može se jedino odlukom.

Svijeću ljubavi dobri je Bog u nama napravio, naše je samo da je odlučimo upaliti. Prema drugome biti velikodušan, strpljiv, ne zavidjeti, ne oholiti se, pustiti drugome da bude drugi moguće je, samo treba odlučiti tako se ponašati.

Odlučiti se za ljubav čin je kojim uzimamo šibicu i palimo najljepše svjetlo u životu svijeta. Tek tako će Bog, koji je započeo u nama dobro djelo, dovršiti ga do dana Krista Isusa (Fil 1,6). Da gori ta svijeća ljubavi potrebno je – za ljubav se odlučiti…

fra Vjeran Lazić, OFM

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s