Kršćani u doba korone

Pogledam vijesti jednom u mjesec dana kad ono: utjerivanje straha od korone gledateljima. Tolika bojazan. Iskreno, više se bojim šećera, kažu da je tihi ubojica. Više se bojim raka koji je neizlječiv. Da sam studirao medicinu znao bih sada nabrojati još barem 10 bolesti kojih bi se trebao bojati više od korone.

Ako već strahujemo od bolesti, budimo razumni i logični; ako se već bojimo korone, okej, ajmo se onda bojati i raka i tumora. Zar su to manje opasne bolesti? Zašto se toliko bojimo samo jedne bolesti? Jesmo li na ostale imuni? Primjećujem kako je zdrav razum zakazao i sve više mi se čini da se katolici danas ne trebaju boriti samo za zdravu vjeru, nego i za zdrav razum.

Je li Isus došao na svijet i umro na križu da se sad bojimo korone? To je prvo pitanje koje mi je prošlo glavom gledajući vijesti. Netko će reći: “Isus je ozdravljao ljude od bolesti dok je bio na zemlji”. To je točno. Ozdravlja On i danas po rukama svećenika, međutim također je točno da je Isus ozdravljao i liječio druge da ih dovede do veće vjere.

Svrha čudesa (u što se ubrajaju i ozdravljenja) jest porast vjere, ne zdravlje. A svrha ovoga teksta nije pozvati na neodgovornost, dapače, kršćani nose maske i pridržavaju se mjera kao kršćani.

Što to znači? Kako bi rekao sveti Pavao: “Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju: i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta” (1 Kor 7,29-31).

Nosimo maske na izvana, ali se iznutra u srcu ne bojimo. Pridržavamo se mjera, ali znajući da me to neće dovesti do spasenja. Ponašamo se odgovorno, ali znajući što je najvažnije.

Istina, u svakom čovjeku je prisutan strah od bolesti, međutim pozvani smo rasti u vjeri kako bi se taj strah smanjivao. Normalno je i zdravo da želimo biti zdravi, ali nije normalna pretjerana briga za zdravlje i pretjerani strah od bolesti. Primjećujem da se svijet u kojem živimo pretjerano čuva bolesti, a premalo grijeha (koji je zapravo gori od bolesti). Štoviše, primjećujem da nauštrb vjere čuvamo zdravlje. Kao da je današnji svijet napravio zlatno tele od zdravlja. Klanjamo se više zdravlju nego Bogu.

Nedavno sam naišao na riječi svetog Augustina koji kaže da zavođenje đavolsko može učiniti ono što smrt ne može, pri čemu smjera na to da te đavolsko zavođenje može lišiti neba, a smrt ne može. Ako se razbolim i umrem, i ako ću nakon toga u nebo, što se onda toliko bojim smrti i bolesti? Ne trebam li se više bojati onoga što mi može ugroziti nebo? A to je jedino grijeh. Bojim se smrti koja ne može ugroziti nebo. Bojim se bolesti koja mi ne može ugroziti vječno spasenje. A ne bojim se grijeha i zavođenja đavla koje jedino istinski ugrožava vječno spasenje.

Što bi Isus rekao na ovo vrijeme korone? Vjerojatno bi ponovio riječi evanđelja: “A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti” (Lk 12,4). U istom govoru, dok govori čega se ne trebamo bojati, spominje i ono čega se trebamo bojati: “Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!” (Lk 12,5).

Grijeh jedini udaljava od vječne sreće, niti smrt niti bolest. Cilj je malog grijeha dovesti do velikog, a cilj velikog dovesti do vrata pakla. I čim ulazimo na područje grijeha, jeste li primijetili da se o tome ne govori na vijestima? Danas ne smijemo ni reći da je nešto grijeh. A strašno je kad se izgubi osjećaj za grijeh.

Izdvojio bih ovdje riječi pape Franje: “Kad se, naprotiv, izgubi osjećaj za grijeh, izgubi se i osjećaj za Božje kraljevstvo te na njegovo mjesto zasjedne jedna antropološka vizija nadmoći – ‘Ja mogu sve’: “Čovjekova moć namjesto Božje slave!” Zbog toga svaki dan i govorimo ‘Dođi kraljevstvo tvoje; rasti kraljevstvo tvoje’; jer spasenje nam ne dolazi po našoj lukavosti, domišljatosti ili inteligenciji u našim poslovima. Spasenje nam dolazi po Božjoj milosti i po vježbanju u našoj kršćanskoj svakodnevici”.

Nebo nam je cilj. Nebo je u nebu, a ne na zemlji. Zemlja prolazi. Imajmo pouzdanja i vjere u Krista. Krist nije umro na križu da nas sačuva od bolesti (iako bi volio da smo zdravi), nego da nam podari vječno spasenje, da nas sačuva od duhovne bolesti. Daj nam, Gospodine, da u ovim vremenima hrabro svjedočimo svoje kršćanstvo. Eto prilike da kršćani budu autentični. Daj, Gospodine, milosti i snage. Prosvijetli nam razum da gledamo Tvojim očima, Tvojim pogledom na našu stvarnost. Priznajem da se i ja nekad više bojim bolesti nego grijeha. Daj mi, Gospodine, da se više bojim grijeha i zavođenja đavolskih nego bolesti i smrti. Daj nam takvu vjeru, Gospodine!

“Dobro je, dobro da se toliko o tjelesnom zdravlju ne brineš, osim da ga od Boga tražiš. Ako zna da ti koristi, dat će ti ga; ako ti ga ne da, ne bi ti koristilo da ga imaš. Koliko ih je mnogo nedužnih koji boluju u krevetu. A ako bi ozdravili, bi li išli činiti zločine? Šteti li mnogima zdravlje? Ne bi li zločincu koji izlazi na provaliju da ubije čovjeka bolje bilo da se razboli? Koji noću ustaje da prokopa tuđi zid, koliko bi mu bolje bilo da se ognjicom zamori! Ostao bi nedužan kao bolestan, dok zdrav postaje zločincem. Zna dakle Bog što nam je korisno: činimo toliko da naše srce bude zdravo od grijeha.” (sveti Augustin)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s