Ti, ona, ja

O, Gospode, čuješ li me? Gdje si? Zašto mi ne odgovaraš na poruke? Dođi i pokaži mi svoju pravu veličinu. Pokaži mi put kojim trebam koračati i budi uza me. Tražim te posvuda, vičem i plačem, a tebe nema. Iziđi, molim te…

Čekala sam te godinama, Ti Tajno najveća, misleći da nikada nećeš doći, jer nisam dostojna Tebe toliko velikog, polako sam odustajala od Tebe, a tako počeh gubiti sebe. Kad sam bila sigurna da sam te potpuno izgubila, obradovah se jer me konačno više nitko neće buditi, provocirati i tražiti izmjene, dopune i promjene moga života. Bijah sigurna kako nikada neću biti ta, a onda…

Zazvonilo je školsko zvono prije četiri godine! Niti na kraj pameti mi nije bilo da si ga ti uključio. Tišina, jako glasna tišina jurila je mojim ušima. Prekinuli su je krupni koraci, sigurni, odlučni, a opet blagi i dovoljno spori, jer nikako ne volim žurbu. Znala sam da je žena, pročitala sam tako na papiru, ali nisam ju htjela odmah pogledati. Ljudi su me uvjerili da se prebrzo oduševim pa kasnije nikad ne prebolim ostavljenost.

No znatiželja je bila veća od prijašnjeg iskustva. Podigla sam glavu, a ona je čekala. Uhvatila mi je obje ruke i pogledala me ravno u zjenice… Opet tišina, ali samo izvana. Slomila sam se cijela, sve što sam ikada mislila o ljudima, promijenio je jedan dodir! Našao si me u njezinim očima i moj bijeg više nije imao smisla. Našao si me u dodiru dlana i osmijehu usana. Našao si ono što mi je oduvijek manjkalo. Prilazio si mi svakim danom sve bliže, htio si me upoznati sa svojom veličinom i plan ti je vrlo dobro napredovao.

Naučio si me da Ti možeš sve. Htio si svaki dan razgovarati sa mnom, ali to me nije pretjerano privlačilo. Stoga se ona pobrinula da nam komunikacija bude redovita i na dostojnom nivou. Poklonila mi je jednu krunicu, posebnu. Iz nje me naučila crpiti snagu za najobičnije svakodnevne zadatke. Jednog zimskog dana krunica je ostala bez križa, no ona me poticala nastaviti moliti na istoj. Usmjerila je moju pozornost na Tebe, učeći me kako samo pred Tobom smijem i moram kleknuti.

Objašnjavala mi je u pjesmama i prozi da samo Ti poznaješ moje srce i činiš samo najbolje za mene. Nekoliko puta sam bila uvjerena da nije pri sebi jer je čvrsto i do kraja vjerovala Tebi, a nije te vidjela. Gledajući nju i živeći dugo u njezinoj blizini, poželjela sam vjerovati Tebi poput nje, nisam Te više željela vidjeti očima tijela, čeznula sam gledati Te očima srca, kao što gleda te ona. Prestala sam te tražiti u ljudima na pet minuta, odlučila sam zatvoriti tjelesne oči i čekati. Nisam dugo čekala, samo sam se sjetila njezinih očiju i odmah bih ugledala djelić Tebe.

Jednom sam nesvjesno kleknula pred Tobom i ostala tako nekoliko sati. Pobijedio si me, koji si ti lik, Čovječe Božji, genijalac totalni! Kaže ona da je daleko od svetosti, ali ja mislim da ćeš je Ti stostruko nagraditi zato što je dopustila da se meni otkrivaš kroz nju svaki dan. Ljubav je tajanstvena, tiha i nenametljiva, ali ja ipak ne umijem drugačije nego ovako iskazati tu najljepšu tekućinu koja ljudskim srcima daje snagu i smisao.

Sutra je zadnji dan i na poslu će morati nositi masku, a i držati razmak od onih kojima je šalješ. Ovo nikako ne odgovara njezinom promatranju ljudi, zato Ti ovo pišem baš ovako iskreno i želim da je vodiš jer nije uvijek mirno more ove kratke životne plovidbe.

Ti koji ovo čitaš, ne znam kako razumiješ moju spoznaju Božje veličine, ali nadam se da će ti pomoći u tvojoj osobnoj potrazi. Nemoj odustati nikad jer je ona krunica koju mi je darovala pukla do posljednjeg zrna, ali je mom životu dala smisao. Svaki dan kada uzmem krunicu u ruke, sjetim se njezinog pouzdanja u Tebe i odmah ti i ja čvršće vjerujem.

Ako, dakle, svaki čovjek ima svoju zemaljsku misiju, a svi smo različiti, zaključujem da bismo ipak svi mogli imati jedni zajedničku misiju; razotkrivati Boga u sebi i poklanjati ga onima koje susrećemo. Ne zaboravljajući radosno ući u rizik neshvaćenosti i odbačenosti. Tako nekako si se Ti popeo na križ, a prošao si Zemljom čineći samo dobro. Također, nikada nisi živio sam za sebe, nego kako ona voli reći, u književnom trokutu – Ti, ona, ja! Podsjećajući uvijek iznova kako je svijet lijep, a život dar s neba!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s