Vrati se doma

“Ostani doma” najprisutnije su riječi ovih dana u našim životima. Riječi su koje se najviše ponavljaju i koje, u raznim oblicima, i sami izgovaramo.

Uzrok je neobična situacija u kojoj smo se mi, kao čovječanstvo, iznenada našli – opasan zagrljaj virusa COVID-19. Čini mi se kako bi zapravo ispravnije bilo reći: vrati se doma. Naime, mene je ova situacija podsjetila na Isusovu prispodobu o “Milosrdnom Ocu” ili, kako je mi radije nazivamo, “Izgubljenom sinu” (Lk 15, 11-24).

Usuđujem se reći kako smo se zadnjih godina ponijeli kao ovaj mlađi sin iz prispodobe. Došli smo Ocu i uzeli već sada svoj dio imanja koji nam pripada. Nažalost, nismo se odgovorno odnosili, već smo uludo sve potrošili ne brinući o posljedicama.

Mislili smo da imamo neka svoja prava. Trošili smo. Uživali smo. Nismo se brinuli. Lutali bespućima ovoga svijeta. I uludo sve izgubili. Došli smo do kraja. Iznenada se našli u blatu. Blatu koje nam otežava daljnji hod. Blatu koje nam usporava i ograničava život. Našli smo se u vlasti jednog malog nevidljivog neprijatelja – virusa. I pitanje je sad hoćemo li se, poput mlađeg sina, sjetiti Očeve ljubavi i poželjeti se vratiti u Očev dom?

Ovaj mali virus probudio nas je iz sna u koji smo se uljuljali. Probudio nas je i shvatili smo da ipak nismo svemoćni. Shvatili smo da imamo svoje granice. Znakovito je kako se ovo dogodilo u vremenu koje je za nas kršćane jako važno: korizmi. Korizma je vrijeme čišćenja. Ova korizma donijela nam je priliku za pravo pročišćenje. Kao nikad naša vjera je bila na kušnji.

Mogli smo se svrstati među one koji su podno Kristova križa stajali i prigovarali: “Ako si Sin Božji, spasi sebe i nas”. Ili ponizno, s puno pouzdanja s desnim razbojnikom vapiti: “Sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo” (Lk 23, 42).

Ovo je vrijeme u kojem smo mogli na poseban način osjetiti Očevu ljubav. Ako nam je do sada Kristova žrtva na križu bila apstraktna, kroz žrtvu mnogih (oboljelih, umrlih, liječnika, policajaca i svih drugih koji brinu o našoj sigurnosti), a posebno svećenika (koji trpe zbog nemogućnosti dijeljenja sakramenata) shvatiti kako je taj Kristov Križ promijenio smisao svake naše ljudske boli i patnje.

I sve što nam se događa, pa i ova epidemija, nije kazna niti prokletstvo. Kristova patnja po križu postaje sakrament spasenja za sve nas. I dok samo jedno ljudsko biće trpi na zemlji, sam Bog trpi. Jer On nije naš neprijatelj nego naš saveznik.

I Otac iz prispodobe trpio je zbog udaljenosti mlađeg sina. Ako shvatimo to, sve će biti drugačije. Sve će biti drugačije onog trena kad se odlučimo vratiti u Očev Dom. Tada će radost biti velika. Obostrana.

Isus je ispunio svoje obećanje: “Nakon tri dana uskrsnut ću” (Mt 9,31). I svatko od nas nakon ovih dana neka ponovno ustane i izađe iz svojeg groba i neka zaživi novim životom. Životom koji će biti bratskiji, ljudskiji i kršćanskiji. Stoga, vrati se doma.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s