Šaka suza, vrića smija

Ako ste pročitali ovaj naslov i mislite “evo nešto što nema veze s koronom”, prevarili ste se. Nadam se da svi poštujete mjere opreza i da u svojim domovima molite da se sve što prije vrati u normalu.

Kakva bih ja kolumnistica bila, a da ne prokomentiram aktualno stanje. Koronavirus je zeznuta stvar, zaista jest. Poremetila nam je sve planove koje smo imali, zavukla se u svaki dio našega života i nema trenutka da se ne razgovara o njoj. Ljudi strahuju od korone, govore koliko je ljudi umrlo od nje i koliko se brzo širi. Nakon što sam i sama prošla fazu panike i tjeskobe, uz puno molitve, razmišljanja i truda, uspjela sam slomiti onaj najgori strah i pogledati situaciju zdravim očima.

Svi govore kako se korona brzo širi, a nitko ne govori kako se grijeh brzo širi. Svi govore kako puno ljudi umire od korone, a nitko ne vidi da po ulici hodaju ljudi koji su mrtvi iznutra. Govori se kako nas je korona zaključala u domove, a nitko ne komentira kako smo napokon našli vremena za svoje najbliže, kako smo se počeli brinuti za druge, kako najveći problem nisu klimatske promjene, nego čovjek. To jako grubo zvuči, ali jesmo. Sami sebi smo problem!

Dano nam je toliko toga. Dobili smo cijeli planet u naše ruke da s naših deset prstiju napravimo sve što je u našoj moći. Mi smo to iskoristili. Mislili smo da smo veliki, mislili smo da smo nepobjedivi. Prošlo je toliko ratova, toliko drugih bolesti, ubijali smo žive, ubijali smo nerođene, ubijali smo sami sebe, hranili smo se tuđom nesrećom, gradili smo duge ceste, visoke nebodere, velike tvornice. I što se onda dogodi? Dođe jedan običan maleni virus, nevidljiv golim okom i svi se uplaše, svi se sakriju, svi ga se boje.

S druge strane, s nama svaki dan živi okom nevidljiv Bog. Onaj koji nam je dao taj isti planet u ruke, Onaj koji nas je stvorio, Onaj koji je stvorio sve i nitko se ne boji raditi grijeh, nitko se ne boji štovati neke druge bogove, nitko se ne boji prakticirati jogu, nitko se ne boji ubiti nerođeno dijete, svoga susjeda ili samoga sebe. Nitko se ne boji reći “Bog ne postoji”. E pa ja se bojim! Al’ ne bojim se Boga, nego se nas bojim i jer što nešto tako važno negiramo, a bojimo se tako malenog virusa.

Nemojte misliti da smo svemogući. Mi smo sposobni napraviti ogroman nered, a Bog je sposoban to sve vratiti u normalu. Nije se voda u Veneciji sama očistila i nije se zrak pročistio sam zbog sebe! Ovo je stanje šaka suza i vrića smija jer vlastitim smo rukama stvorili ovo sve, a Bog nam je opet dao vreću punu blagoslova. Zapamtite, šaka suza, vrića smija!

Mihaela Stanić, Frama Vukovar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s