FOTO: Obećanja Frame Čakovec

Razmišljajući o ovogodišnjim obećanjima i geslu koje smo izabrali, sjetila sam se i gesla našeg obiteljskog susreta u ožujku. “Gledajte ih kako se međusobno ljube!” bilo je geslo obiteljskog susreta, a geslo ovogodišnjih obećanja bilo je: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13,35). Mislim da je na neki način znakovito što su ta dva gesla toliko slična. Možda nam baš po njima Bog želi reći oko čega se moramo truditi.

U subotu, 23. studenog u 18:30 (možda smo koju minutu kasnili) 15 je čakovečkih framaša ušlo u toplu i punu crkvu svetog Nikole Biskupa u Čakovcu, slijedeći križ, a u rukama noseći zrnca tamjana. To raspelo koje je bilo nošeno ispred nas bilo nam je podsjetnik da ćemo obećati sljedećih godinu dana taj križ svaki dan slijediti i svoje križeve nositi. Zrnca tamjana koja smo nosili, fra Josip Župan nam je objasnio, simbol su žrtve koju prinosimo Bogu, ali i simbol naših molitava koje u svojim srcima nosimo.

“Simbol ljubavi nije srce. Simbol ljubavi je križ. Čovjek koji ljubi svog brata treba biti spreman na probodeno srce”, rekao je fra Josip prošlogodišnjim primljenicima.

Izabravši svoje geslo, izabrali smo i činjenicu da ćemo morati, budemo li se uistinu trudili imati ljubavi jedni za druge, uvijek težiti da budemo poput raspetog Isusa: raširenih ruku, spremni oprostiti svojoj braći, spremni da budemo ranjeni, ali izgarajući od ljubavi. Ona vidljiva radost koju svaki put osjećamo na obećanjima često zna u drugi plan staviti raspetu i ranjenu Ljubav. Bili smo uistinu radosni što smo zajedno stali pred oltar i dali svoja obećanja Bogu, znajući da smo jedni drugima podrška.

Bili smo uistinu radosni što su nas došla podržati i naša braća i sestre iz drugih mjesnih bratstava isto tako smo bili uistinu radosni kad smo se smijali našem filmiću, kad smo se nakon toga družili, pjevali i jeli, kad smo vidjeli kako su naše nove hudice popularne. Ipak, to je sve brzo prošlo.

Mi još skupljamo dojmove s obećanja, ali vraćeni smo u svakodnevicu. Tek sad ćemo vidjeti da nije uvijek tako lako, ugodno i lijepo biti dio bratstva kao što je to bilo na obećanjima. Vidjet ćemo da nećemo uvijek htjeti raširiti ruke, da neće uvijek biti lako oprostiti, da nismo uvijek spremni biti ranjeni. I baš će u takvim trenucima raspeta i ranjena Ljubav doći u prvi plan.

Tko će nam dati snagu da budemo poput Njega, ako ne On sam, On koji je sam iskusio koliko je teško ljubiti? Vjerojatno ćemo se, kad postane teško, pitati gdje je nestala ona radost s obećanja. Možda ćemo je tražiti. Možda, budemo li ju tražili, napokon pospremimo framašnicu. Znam, međutim, gdje ćemo ju naći. Naći ćemo ju u Ljubavi. U istoj Ljubavi u kojoj ju je našao i sveti Franjo koji je vrlo dobro znao koliko boli i teškoća je utkano u glagol ljubiti.

Ma lijepe su mi naše nove hudice, piše na njima velikim slovima FRAMA ČAKOVEC. Lijepa mi je i radost koju osjetimo kad se susretnemo. Lijepo mi je kad se odazovemo na razne aktivnosti. Lijepo mi je kad netko napravi kvalitetan susret. Lijepo mi je kad se trudimo krizmanike zainteresirati za Framu. Lijepo mi je kad se zajedno (i ponekad jedni drugima) smijemo, kad smo razigrani. Lijepo mi je i kad se malo uozbiljimo, kad zajedno molimo, kad bdijemo. Ali nije Gospodin rekao da će se po tome znati da smo njegovi učenici. Ne po tome. Po ljubavi.

Franka Dobranić, Frama Čakovec

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s