FOTO: XII. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu

Slavonski Brod, 26.-30. kolovoza 2019. “Krist živi u meni!” (Gal 2,20)

“Prva istina koju želim svakome od vas reći jest: „Bog te ljubi.“ Nije važno jesi li to već negdje čuo ili ne, želim te podsjetiti na to: Bog te ljubi. Nikad nemoj sumnjati u to, što god da ti se dogodi u životu. U svakome času ti si beskrajno ljubljen.” (papa Franjo, Krist živi)

Upravo sam ovo o čemu papa Franjo govori u svojoj pobudnici osjetio na ovogodišnjem Seminaru. Osjetio sam koliko je Bog predivan i milosrdan i koliko mi želi biti prijatelj, a vjerujem da nisam jedini! Framaški događaji ne mogu biti loši kada u svakom od njih susrećemo živoga Krista u euharistiji, ali i u braći i sestrama s kojima zajedno molimo, objedujemo i spavamo tih nekoliko dana. U tome je ljepota Frame – okružen si ljudima koje je oduševila i osvojila bezuvjetna Ljubav i koji tu istu Ljubav u služenju i veselju spremno dijele s drugima. Framaška su okupljanja poput neke pozitivne ovisnosti – dođeš, budeš i jedva se čekaš ponovno vratiti. Tako sam i ja nakon Hoda nestrpljivo iščekivao seminar. Ono što mi sada, nakon što je seminar završio, odzvanja u glavi jest da Krist stvarno živi. Zašto se brinemo za sutra, za našu budućnost i budućnost naših bratstava? Živi je Krist tu, među nama, i on će nas voditi. On je nada naša. Samo Mu trebamo vjerovati, pouzdati se u Njega i svi će se naši čvorovi razvezati.

Ovogodišnji se seminar održavao u Slavonskom Brodu. Sva predavanja i radionice temeljile su se na pobudnici pape Franje “Krist živi”. To je poruka koju papa upućuje upravo nama, mladima, jer shvaća da su mladi budućnost koja iščekuje sav Božji narod, Crkvu. Papa nas poziva da „trčimo naprijed privučeni onim Licem koje toliko ljubimo, kojem se klanjamo u euharistiji i prepoznajemo u tijelu naše braće i sestara koji trpe (…) jer Crkva treba našu poletnost, naše intuicije, našu vjeru” (papa Franjo, Krist živi). Crkva nas treba, naša bratstva nas trebaju, naše nas društvo treba. Vjerujem da nas je Bog s razlogom pozvao na seminar. Svojim sposobnostima, svježinom i pozitivnošću možemo donositi nadu u svijet koji tone, a ovakvi nas događaji pripremaju i potiču na to.

Nakon okupljanja, radosnih zagrljaja i euharistijskog slavlja, u ponedjeljak, 26. kolovoza, prvo je predavanje održao nacionalni voditelj formacije, Ivan Školka (Frama Osijek Tvrđa). Jeste li Ferrero ili Raffaello tip osobe, ostaje manje važno. Zanimljiva je i poučna usporedba koju je Ivan iskoristio. Po dolasku u Framu simpatizeri osjete “atmosferu ljubavi” – prihvaćenost, prijateljstvo i radost. To je ta vanjština koja nas privlači i ranije spomenutim slasticama. Važno je da to svi novi ljudi osjete kako bi se u njima rodila želja za ponovnim dolaskom na sljedeći susret. Stoga, nemojmo biti srca tvrda, pristupimo braći i sestrama s osmijehom na licu i iskrenim zanimanjem za njih. Svaki simpatizer nakon svog prvog susreta mora osjetiti da je voljen i željen.

Nakon te privlačne vanjštine, slijedi krema. Međutim, kreme u Frami nema! Ivan taj sljedeći stadiji naziva “šrot Frame”! To su obećanici i vijećnici koji su pozvani na služenje drugima. Voditelj je formacije taj koji osluškuje svoje bratstvo, saznaje koje su njegove potrebe i djeluje! Važno je da bratstvo, nadahnuto Duhom Svetim, izabere osobu koja će moći komunicirati s drugima i brinuti za njih. Nekoga tko će uvijek biti spreman pružiti prijateljski razgovor i pomoć bratu i sestri u potrebi. U središtu je svega badem/lješnjak – Krist. On je temelj Frame i onaj koji nas najdublje i najbolje formira u njoj. Krist uvijek mora biti cilj kojemu težimo. Sve što činimo i organiziramo neka bude u Kristu i za Krista. On nas poziva i na prihvaćanje svakodnevnih križeva, odgovornosti i ustrajnosti. Budimo ponizni poput našega serafskog oca Franje i odgovorimo na taj poziv. Dan je završio zajedničkom molitvom časoslova i odlaskom na spavanje.

U utorak je predavanje pod nazivom “Što Božja riječ kaže o mladima?” održao don Mihovil Kurkut, SBD. Pozivao se na dijelove Starog i Novog Zavjeta koji govore o mladim ljudima i njihovom susretu s Bogom. On nas poziva na svetost i život u punini. Ništa ne možemo bez Boga i njegove Riječi koja nam je putokaz i svijetlo na putu života. Zastanimo na trenutak, otvorimo Sveto Pismo i osluhnimo što nam to Bog poručuje. Don Mihovil je sa sobom poveo i dvoje pripadnika salezijanske mladeži pa smo imali priliku upoznati njihovo djelovanje i karizmu. Vjerujem da smo svi bili sretni i počašćeni što su oni bili s nama i nadam se da ćemo ih viđati i u skorijem vremenu. Jesmo li ih “obratili” ili ne, ostaje tek vidjeti!

Poslijepodnevnu je radionicu pripremila s. Marija Pia Tadijanov. Ona nam je govorila o velikoj poruci za mlade ljude – o Kristovoj ljubavi. U kratkom individualnom radu, osvrnuli smo se na svoj život i trenutke u kojima smo osjetili i iskusili Božju ljubav. Nakon rada u skupinama, plenuma i euharistijskog slavlja, dan smo zaključili klanjanjem – susretom s Kristom u presvetom oltarskom sakramentu.

U srijedu u jutarnjem predavanju o pozivu na obiteljski život govorili su nam Ivana i Marko Kapular, OFS. Vjerujem da nikoga od nas njihovo svjedočenje nije ostavilo ravnodušnim. Pokazali su mi koliko čovjek treba imati vjere u Gospodina i strpljenja, nešto što mi mladi često zanemarujemo ili jednostavnom nemamo. Njihova hrabrost, ustrajnosti i otvorenost životu prava su inspiracija i uzor svima koji se osjećaju pozvanima na obiteljski život. Nakon njihovog predavanja, podijelili smo se po područnim bratstvima gdje smo zajedno, kao braća i sestre koji si međusobno žele pomoći, razgovarali o problemima u našim bratstvima i razmjenjivali ideje.

U poslijepodnevnoj je radionici s. Doroteja Krešić govorila o raspoznavanju poziva. U prostoru samoće i tišine osluhni Božju Riječ kako bi mogao čuti i  razumjeti kakav je Božji plan za tebe. U razlučivanju svoga poziva, zapitaj se za koga sam ja, kome me Bog šalje i naposljetku donesi odluku. Ne boj se ako još nisi raspoznao koji je tvoj poziv. Za sve nas Gospodin ima plan.

S. Doroteja pripremila je radionicu uz svjedočenje Dubravke Hajek, kandidatice i bivše framašice. Nakon rada u skupinama imali smo priliku postaviti pitanja prisutnim kandidaticama i tako se pobliže upoznati s trenutcima njihovog razlučivanja poziva i sa životom u samostanu. Večernji je program pripremila Matea Čelik, kandidatica i bivša framašica. U zanimljivom dijalogu o prijateljstvu pripremila nas je na vrhunac programa – Isusovo pismo upućeno nama u kojem poručuje da je tu i da žeđa za nama:

“Žeđam da te ljubim i da budem ljubljen od tebe – toliko si Mi dragocjen. ŽEĐAM ZA TOBOM. Dođi k Meni i Ja ću ispuniti tvoje srce i izliječiti tvoje rane. Učinit ću te novim stvorenjem i dati ti mir, čak i u svim tvojim kušnjama. ŽEĐAM ZA TOBOM. Nikada ne smiješ sumnjati u Moje milosrđe, Moje prihvaćanje tebe, Moju želju da ti oprostim, Moju čežnju da te blagoslovim i da živim Svoj život u tebi. ŽEĐAM ZA TOBOM. Ako se osjećaš nevažnim u očima svijeta, to uopće nije važno. Za Mene na cijelom svijetu ne postoji nitko tko Mi je važniji od tebe – ŽEĐAM ZA TOBOM.”

Kad bih morao izabrati koji mi je najdraži trenutak sa seminara, bez dvojbe bih izabrao ovaj. To me je pismo podsjetilo koliko je Bog velik, a u isto vrijeme malen i blizak meni. Podsjetilo me koliko me Bog ljubi i koliko On želi biti prisutan u mom životu, koliko mi želi pomoći. Vjerujem da ću ovu dragu uspomenu nositi dugo u svom srcu!

U četvrtak je u jutarnjoj radionici bivši našički framaš Robert Kresić svjedočio kako je započeo i s kojim se izazovima susretao kod pokretanja socijalne samoposluge u Našicama. Mislim da nas je baš njegovo predavanje moralo potaknuti na djelovanje u svojim zajednicama. To je ono što Bog i okruženje očekuju od nas mladih – aktivnost! Vjera bez djela je mrtva. Bog nas poziva da ljubimo jedni druge kao što nas je On ljubio. Nema li boljeg načina iskazivanja te ljubavi i prakticiranja svoje vjere u pomaganju braći i sestrama u potrebi?

Svi smo mi u današnjem vremenu zapeli u mulju pasivnosti i lijenosti i teško nam se iz njega izvući. Međutim mi smo potrebni ovome svijetu. Trebamo se trgnuti, izbaviti iz tog mulja, sprati sa sebe svu lijenost, zasukati rukave i djelovati. Osluhnimo potrebe svojih bratstava, župne zajednice, grada i s osmijehom na licu pružimo pomoć svima kojima je ona potrebna. Nije li to cijela bit Evanđelja? “Ljubi Boga, služi Bogu – u tome je sve!” (sveta Klara Asiška) jer “Što god učiniste jednom od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste!”.

U poslijepodnevnim satima framaši su išli u posjet raznim karitativnim ustanovama – staračkom domu, udrugama za osobe s invaliditetom i posebnim potrebama… Radost koju mi imamo prenijeli smo na njih i tako uveselili i ispunili barem jedan dan u njihovim životima. Vjerujem da ćemo im svima ostati u lijepom sjećanju.

Sve što je lijepo kratko traje. Tako smo se i u petak, nakon evaluacijskog rada u skupinama i euharistijskog slavlja, polako rastajali i odlazili svojim domovima i bratstvima. Prazni? Nikako. Prepuni prelijepih poruka, raznovrsnih ideja i poticaja koje moramo iskoristiti u osobnom rastu i rastu naših bratstava. Gospodin je toliko djelovao na ovogodišnjem seminaru. Stvarno sam mogao osjetiti da “Krist živi u meni” unatoč mojoj grešnosti i da me On nikada neće napustiti.

“On je u tebi, On je s tobom i nikada te ne napušta. Ma koliko daleko odlutao, uz tebe je uvijek Uskrsli, koji te poziva i čeka da mu se vratiš i kreneš iznova. Kad se osjetiš starim zbog tuge, zlopamćenja, strahova, sumnji ili neuspjeha, On će uvijek biti tu da ti da novu snagu i nadu” (papa Franjo, Krist živi). Pred novom školskom i akademskom godinom i pred novim izazovima, ne zaboravima da imamo Prijatelja i braću i sestre koji su uvijek uz nas. Pozdravljam vas do našeg idućeg susreta – ako ne ovdje na zemlji, onda u nebeskom Jeruzalemu! Mir i dobro!

Na sljedeći framaški susret ponesi svoj pribor za jelo i svoju čašu te tako zaštiti Božja stvorenja na kopnu i u moru. Kornjače ti se zahvaljuju!!!

Gabriel Nikolić, Frama Otok


Mir i dobro! Došla sam na seminar u Slavonski Brod sa željom da podijelimo s braćom svoje iskustvo bratstva i pokušam čuti što još mojem bratstvu treba, kroz iskustva ostalih. Seminar mi je to omogućio, ali je koristio i osobnom rastu jer je Gospodin preko drugih ljudi odgovorio na razna pitanja mojega srca.

Uvijek mi je zanimljiv početak framaških događaja, kad se okupljamo u grupama. Imala sam jako dobru grupu koja se trudila pomoći kod iznesenih problema.

Nacionalni voditelj formacije Ivan Školka započeo je ciklus predavanja i mislim da ćemo svi koji smo tamo bili, od sad drukčije gledati Ferrero i Raffaello kuglice. U jednoj je rečenici sročio nešto o čemu sam razmišljala vozeći se do Broda.

“Krist kojeg primamo kroz usta dolazi do srca tek ako se smirimo i pustimo mu da djeluje te toga postajemo svjesni.”

Don Mihovil Kurkut oduševio me žarom kojim je pričao dok je govorio da naša srca imaju vrata, ali kvaku samo iz unutarnje strane. A opet, tijekom cijelog seminara tu je bio je fra Matija koji me oduševio blagošću i jednostavnošću.

Na blagdan svetog Augustina (kojega jako volim) došli su nam mali i veliki Kapulari i srušili neke predrasude o hodanju, braku, djeci i obitelji. Svima nam je njihova priča bila napeta do kraja! Način na koji se vole i to prenose na svoju djecu kao roditelji koji su ih rodili u srcu, jednostavno je zapanjujuć i kroz njih je tako vidljiva Božja milost…

Djeca u Zlatnom cekinu slomila su mi srce svojim osmijesima, a i zagrljajima. Zanimljiv mi je njihov kutak za katehezu dobroga pastira u kojem je sve minijaturno i jednostavno. Svakako vas pozivam da ako imate vremena i volje, dođete volontirati u taj dječji vrtić! Hvala Gospodinu za ove susrete jer vjerujem da ću ih još dugo pamtiti! Pamtit ću i reći Svetog Oca “Krist živi i želi da ti živiš!”.

Gabriela Šipek, Frama Kloštar Podravski


Naravno da kao framašica smatram da su predavanja i svjedočanstva bitan dio svakog seminara i svima nam je potrebno nešto da nas trgne, da nam snage da nastavimo, usmjeri nas i vrati na pravi put ako smo zalutali na svom putu vjere.

Želim da osjetite duh zajedništva kojim sam ja bila blagoslovljena tih dana. Želim da znate da se ništa ne može usporediti s tim osjećajem pripadanja. Kako je samo predivan osjećaj kad u svakom trenutku pored sebe imaš braću i sestre koji su spremni pomoći ti i pružiti ruku bez ikakvog pitanja i razmišljanja, iako ste se upoznali jučer. Zatim se dogodi da naiđete na osobu koju ste upoznali na nekom od prošlih seminara, ali niste znali da dolazi jer ste dopustili da vas preuzmu obaveze i izgubili ste kontakt s jednim predivnim Božjim stvorenjem. A sad opet stoji ispred vas i imate osjećaj kao da vrijeme uopće nije prošlo od vašeg posljednjeg susreta.

Vjerujte mi na riječ, takvo što nećete doživjeti s ljudima koji ne dijele vašu ljubav prema Kristu, ma koliko vam bili dragi. U samo pet dana može se stvoriti puno više nego što možete i zamisliti. Nebrojena količina internih pošalica, izrečenih i neizrečenih osjećaja i čiste bratske ljubavi rodila se, a da nismo ni primijetili. Sve vidiš u novom svjetlu i spreman si učiniti što god je potrebno za ljude koje do jučer možda nisi ni poznavao.

Čudni su putevi Gospodnji i čudesni su načini na koje nas povezuje. Upoznala sam toliko predivnih osoba koje nikada ne bih da nisam pošla za Gospodinom i da se nisam odvažila na sudjelovanje u ovoj avanturi. Mogu vam svima garantirati, ako samo jednom sudjelujete na ovakvom susretu, vraćat ćete se opet i poželjeti da nikad ne prestane. I nosit ćete te ljude koji su sada negdje na drugom kraju države, u svojem srcu i svojim molitvama. A nosit će i oni vas.

Neopisiv je osjećaj imati brata i sestru u Kristu i nigdje nikada nećete dobiti priliku da vas nešto zbliži ovoliko. Zateći ćete sami sebe kako danima nakon povratka pjevušite, slavite Krista i uživate u svakom trenutku, donoseći iskrenu dječju radost svima koje susretnete. Naravno, moje riječi ne mogu se usporediti sa vašim osobnim doživljajem. A uistinu želim da svi dožive nešto toliko predivno, nešto što je mene promijenilo iz korijena i dalo mi novi pogled na život, ali i na prijateljstvo i čistu, nesebičnu ljubav koju nisam mogla ni zamisliti. Stoga se iskreno nadam i molim da ćete osjetiti barem djelić onoga što ja sada osjećam, samo se trebate ohrabriti i dopustiti Gospodinu da vas povede na ovakvu avanturu.

Antonia Skelin, Frama Šibenik – Gospa van Grada

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s