FOTO: Dnevnik XXVI. Hoda Frame Osječkoga područnog bratstva

1. dan (22. srpnja): Veliškovci

Dana 22. srpnja u Veliškovcima započeo je XXVI. Hod Franjevačke mladeži. U popodnevnim satima smo se počeli okupljati i upoznavati. Pozdravili smo se, družili i zabavljali sve do početka krunice, svete mise i klanjanja. Misu je predvodio vlč. Filip Sertić, biskupski delegat.

Nakon mise, započelo je klanjanje na kojemu smo izvukli imena svojih ovčica na koje ćemo paziti tijekom cijeloga Hoda. Klanjanje je prevodio naš područni duhovni asistent, fra Matija Marijić.

Divni i dragi domaćini iz Veliškovaca su nas dočekali ukusnom večerom nakon koje smo imali uvodni rad u skupinama u kojem smo se svi upoznali, razgovarali o Hodu i očekivanjima za isti te igrali igre upoznavanja. Na samom kraju dana, izmolili smo Anđele čuvaru i otišli na počinak.

Iva Šalinović, Frama Osijek – Jug II

 

 

 


2. dan (23. srpnja): Magadenovac

Uz klasično buđenje s pjesmom, dečki su nas probudili u 6 sati. Spremili smo se, doručkovali te se zaputili prema našem prvom stajalištu – Marijancima. Nakon kratke pauze i jutarnje molitve časoslova nastavili smo naš Hod radosni s pjesmom. Noge su nam počele oticati, no nismo posustali. Na kraju, dolazimo do našeg konačnog odredišta, Magadenovca, malo prije 12 sati. Iscrpljeni, otišli smo se tuširati, a nakon toga ručati fine hamburgere koje su nam pripremili dragi i vrijedni domaćini. Nakon ručka imali smo oko dva sata slobodnog vremena. Za to vrijeme zbor je imao svoju probu za svetu misu.

U 16 sati imali smo nagovor fra Gorana Malenice, duhovnog asistenta Frame Slavonski Brod. Cijeli Hod je kreiran na temu susreta svetog Franje sa svojim bližnjima tako je današnja tema dana bila “Susret svetog Franje s papom”. Nakon nagovora imali smo rad u skupinama gdje smo raspravljali o odnosima između nas i drugih. U 18 sati zaputili smo se u crkvu Grgura Velikog pape. Liturgijska grupa predvodila je krunicu te se pobrinula za čitanja i molbenicu. Zbor je animirao misu pjesmama prožetim franjevačkim duhom. Svjesni smo izreke “Tko pjeva, dvostruko moli!”.

Nakon misnoga slavlja vratili smo se u dvoranu u kojoj spavamo i večerali. Domaćini su se opet pokazali pripremljenima i velikodušnima. U 21 sat imali smo rad po skupinama. U tom radu smo razmišljali o tekstovima koji su opisivali imena naših grupa. Skupine su nazvane po gradovima iz Biblije npr. Emaus, Betlehem…

Prije spavanja smo molili večernju molitvu časoslova koju je također predvodila današnja liturgijska skupina.

Evo za 10 minuta se gase svjetla. Odjava.

Lea Pocintela, Frama Slavonski Brod

 

 


3. dan (24. srpnja): Đurđenovac

Nova avantura započela je u 5:45 kad su dečki zapjevali i označili vrijeme buđenja. Ubrzano smo se spakirali i doručkovali jer je polazak iz Magadenovca bio u 7. Nakon tri sata hoda imali smo okrjepu i izmolili smo jutarnju molitvu u crkvi svetog Ilije. U 13 sati stigli smo u Đurđenovac te je uslijedio obilan ručak i masovno tuširanje. Dobili smo zasluženi dvosatni odmor koji je trajao do 16 sati.

Sestra Doroteja Krešić došla je održati predavanje koje je tada započelo, a bilo na temu “Sveti Franjo i braća te je istaknula vrijednost naše braće i sestara – da su svi oni dar Božji i da Bog djeluje kroz njih. Sa sobom je sestra Doroteja povela još četiri kandidatice od kojih su Matea Čelik i Dubravka Hajek svjedočile o životu u zajednici i obogatili popodnevni nagovor.

Po završetku nagovora na red je došao kratki rad u skupinama te večera Gospodnja koju je vodio fra Matija. Da bi sve bilo u skladu poslije mise morali smo brže večerati. Nakon večere imali smo kreativan rad u skupinama te plenum s kojega smo svi otišli s boljom voljom i osmjehom na licu. U 22:30 imali smo večernju molitvu te ostatak vremena posvetili svojim potrebama prije spavanja. U 23:30 svi smo nakon napornog, ali blagoslovljenog dana usnuli (ne)miran san.

Dominik Vuković, Frama Sikirevci

 


4. dan (25. srpnja): Orahovica

Četvrtoga dana dečki su budili cure u 6 pjesmom. Radosno smo se uputili prema Orahovici. Stali smo u Feričancima u crkvi Svetog Duha gdje nas je dočekao svećenik Vicko Obradović sa svojim župljanima, a u Orahovici smo se pomolili u crkvi Našašća svetog križa u kojoj je župnik Željko Strnak odsutan, ali je s nama bio fra Vedran Kos koji je rodom iz te župe. Otišli smo u obitelji koje su nas super ugostili i pripremili nam ručak i večeru.

U 16 sati započeo je nagovor fra Željka Klarića o svetom Franji i gubavcu i naučio nas je da znamo prepoznati “gubavca” i pomoći mu. Radili smo u skupinama i svi smo međusobno razgovarali o fra Željkovoj temi. Na večernjem smo programu slušali sestru Dijanu Lončarek i fra Andru Tomislava Gluščića o njihovom životnom pozivu. Dan smo završili čitanjem časoslova i odlaskom natrag kod domaćina kojima smo od srca zahvalni.

Gabrijela Šuran, Frama Vinkovci – BSM

 


5. dan (26. srpnja): Jakšić

Petog dana hoda probudili smo se u domaćinskim kućama i okupili ispred crkve u 6:15. U 6:30 zaputili smo se autima i kombijima nedaleko od Kutjeva gdje smo formirali kolonu i krenuli hodati. U jednom trenutku tijekom hoda iznenadila nas je kiša te smo se svi zajedno sakrili u obližnju kuću na putu. Kombijima smo se prevezli do crkve u Vetovu gdje smo imali jutarnju molitvu i malo se okrijepili.

Oko podneva stigli smo u Jakšić, smjestili se u dvoranu i zaputili se na ručak. Domaćini su nas jako lijepo ugostili i nahranili. U 16 sati dobili smo upute i podijelili se u grupe na teme pjesme, skela, sapunice i molitve prema onome što kome najviše odgovara. Pripremili smo svoje točke koje smo nakon večernje mise i večere pokazali na “Supertalentu” na kojemu su ocjenjivački sud bili fratri i časna sestra. Nakon toga imali smo večernju molitvu te se uputili na spavanje.

Rafaela Jakobović, Frama Požega

 


6. dan (27. srpnja): Velika

Nakon doručka i tjelovježbe zaputili smo se iz prekrasnog Jakšića u Veliku. Na putu smo stali u Kaptolu na jutarnju molitvu u crkvi Svetih Petra i Pavla. Nakon okrijepe smo veselo nastavili u Veliku. Došli smo u župu Svetog Augustina, a bili smo smješteni u istoimenom domu (pastoralnom centru).

Nakon prefinog ručka i odmora počeli smo s popodnevnim programom. Nagovor je imao fra Dragan Grizelj na temu susreta svetog Franje i roditelja, odnosno susreta sa samim sobom. U radu u skupinama smo odgovarali na jednostavna pitanja o nama i našim obiteljima. Plenum je bio posebno dirljiv jer smo slušali nekoliko svjedočanstava framaša na koja nitko nije ostao ravnodušan.

Nakon kratkog odmora izmolili smo krunicu i slavili svetu misu. Kao i svaki dan, ostali smo u crkvi plesati i pjevati. Izmoreni i gladni otišli smo na večeru. Iako smo bili umorni nakon večere, prije spavanja susreli smo se s našim Gospodinom u euharistijskom klanjanju. Bila sam ispunjena tolikom srećom koju ni sama sebi ne mogu objasniti. U dobrom raspoloženju smo se vratili u dom na spavanje s velikim uzbuđenjem iščekujući zadnji dan Hoda u Hrvatskoj.

Anamarija Pančić, Frama Vukovar – Borovo Naselje

 


7. dan (28. srpnja): Požega

Nakon prespavane noći u Velikoj, okupili smo se oko župne crkve Svetog Augustina te započeli sedmi dan Hoda. Jutarnju molitvu izmolili smo u Trenkovu i okrijepili se te nastavili naš put u Požegu koja je ujedno zadnje mjesto prije našeg cilja.

Tijekom cijelog puta pjevali smo i pozdravljali ljude te tako svjedočili našu vjeru, a prije samog ulaska u Požegu izmolili smo Krunicu Božanskog milosrđa. Prije nego smo ušli u Katedralu svete Terezije Avilske, po običaju smo otrčali zadnjih 100 metara.

Nakon odmora i tuširanja imali smo Pokorničko bogoslužje koje je predvodio fra Andro te smo imali priliku za svetu ispovijed. U 18:30 započelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskupov delegat Ivica Žuljević te smo s mjesnim zborom mladih predvodili svetu misu. Nakon euharistijskog slavlja večerali smo i započeli pripreme za drugi dio Hoda – putovanje u Asiz.

Klara Mandić, Frama Otok

 


8. dan (29. srpnja): Padova, Asiz

Nakon hodanja po Hrvatskoj, osmog dana Hoda zaputili smo se u Asiz. Na putu smo se zaustavili u Padovi gdje smo proslavili Euharistiju u Bazilici svetog Antuna. Naš zbor animirao je pjevanje, a liturgijska skupina Kafarnaum misna čitanja. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za obilazak Bazilike i molitvu kod groba svetog Antuna, zatim smo obišli i crkvu Svete Justine gdje se nalazi grob Evanđelista Luke. Uslijedio je doručak i nastavak putovanja prema konačnom odredištu – Asizu.

Kada smo stigli u Asiz, najprije smo otišli u naš smještaj te se spremili kako bismo mogli poći u obilazak predivnog grada Asiza. Zastali smo ispred Bazilike svetog Franje, a zatim i ispred crkve Svete Klare. Nakon toga krenuli smo u smještaj kako bismo se spremili za spavanje.

Petra Berišić, Frama Vukovar

 


9. dan (30. srpnja): Asiz

Dan nije započeo buđenjem uz pjesmu dečkiju, ali zato su me probudile hladnoća i zrake sunca koje su dopirale iz otvorenih vrata naše dvorane. Kako su se dečki dan ranije vatrogasnim šmrkom tuširali u dvorištu, naši domaćini Talijani za vrijeme doručka došli su nas obavijestiti da to više ne radimo. Naime, pri korištenju šmrka pali se alarm, tako da to i nije najbolje rješenje. Međutim, mlada poduzetnica Tihana Dejanović kupila je u kineskoj trgovini nekakvo crijevo za vrt koje je, čini mi se, imalo nekakav nastavak koji fino rasprši vodu (kao glava tuša) pa su se narednih dana dečki nastavili tuširati vani.

U katedrali Svetog Rufina, crkvi gdje se sveti Franjo krstio, obnovili smo krsna obećanja. Nakon toga nas je fra Zlatko Vlahek, koji je u to vrijeme bio na službi u Asizu, proveo Bazilikom svetog Franje. Premda se više puta čulo kako su u crkvi na razglasu rekli “Silentio!”, on nam je potiho tumačio Giottove freske. One sveukupno pokrivaju čak 10.000 metara kvadratnih.

Zatim smo u konferencijskoj dvorani Domusa Pacisa slušali fra Franju Vuka kako govori o susretu svetog Franje (i, zapravo, svih nas) s Kristom. Poslije predavanja smo imali prve međupodručne radove u skupinama, nakon čega smo imali misu u jednoj od kapelica u Porcijunkuli. Iako je Zagrebačko područno bratstvo animiralo misu, mi smo si uzeli za pravo na kraju mise otplesati ples koji smo, uz pomoć s. Dijane, osmislili za himnu Hoda. To je bio lijep trenutak u kojemu se vidjelo kako smo se mi OPB-ovci zbližili tijekom tjedan dana. Kao da je dvoranom odzvanjala rečenica: “Gospodin mi dade braću!”.

Laura Lazić, Frama Osijek – Tvrđa

 


10. dan (31. srpnja): Greccio, La Foresta

Desetog dana našega Hoda probudili smo se u 6 radosni jer nam je prvo odredište za taj dan bilo mjesto gdje je sveti Franjo radost osjetio vidjevši maleno djetešce – Isusa. Nakon doručka, svi zadihani sjeli smo u autobus i zaputili se prema Grecciu! Svetu misu predvodio je fra Matija, a mi framaši pripomogli smo animirajući čitanjem i pjevanjem. Nakon mise imali smo priliku vidjeti žive jaslice i uživati u zvukovima kojima su se glasale dobre životinje čije je mjesto bilo uz malenog Isusa.

Nakon Greccia uputili smo se u La Forestu, mjesto gdje je sveti Franjo prihvatio svoje grijehe shvativši da Bog sve prašta. Na tom mjestu, nakon ručka, nagovor je imao fra Marko Ćosić koji nam je na početku ispričao vic koji je bio skoro pa dobar kao fra Matijin. Fra Marko nam je gorljivo pričao o tome kako bismo si i mi sami trebali oprostiti grijehe nakon što je to učinio i dobri Gospodin jer “ako nećemo mi, tko će?”. Nakon nagovora imali smo međupodručni rad u skupinama koji nas je potaknuo na razmišljanje o tome na čemu smo mi zapravo zahvalni Bogu i na koji način mi tu zahvalnost pokazujemo.

Po završetku rada u skupinama, zaputili smo se natrag u Asiz gdje smo imali slobodno vrijeme, a većina ga je provela sa sladoledom u ustima. Ako vam Ivan Školka ikad bude predložio slastičarnicu na koju pokazuje desna ruka velikog kipa Marije, poslušajte ga.

Vrativši se u smještaj, otuširali smo se brzo koliko god smo znali i mogli, večerali, izmolili večernju molitvu te otišli na počinak koji se svake dvije minute odugovlačio jer je naš dobri fra Matija htio udovoljiti našim mnogobrojnim “Još samo malo!”.

Korina Sinković, Frama Belišće

 


11. dan (1. kolovoza): La Verna

Probudili smo se uz pjesmu koju su cure spremile, obavili jutarnju rutinu: higijenu, izmolili časoslov i doručkovali. Nakon doručka uputili smo se pješice do Bazilike svete Klare gdje smo imali slobodno vrijeme za razgledavanje bazilike. Treba napomenuti da se u bazilici nalazi originalni križ svetog Damjana s kojeg je raspeti Krist progovorio svetom Franji: “Franjo, idi i popravi moju Crkvu!” i tijelo svete Klare.

Poslije slobodnog vremena otišli smo do Bazilike svetog Franje, gdje smo u jednoj obližnjoj kapelici imali euharistijsko slavlje sa svim bratstvima iz Hrvatske, koju je predvodio fra Marino Kuzminski. Zatim smo se autobusima pošli na ručak u Domus Pacis. U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema La Verni. Tijekom puta do La Verne imali smo tehničkih problema oko autobusa, no sve je dobro prošlo.

Na La Verni smo imali osamu, gdje smo se povukli u prirodu i razmišljali o Evanđelju o pet mudrih i ludih djevica. Nakon osame svi zajedno imali smo euharistijsko klanjanje koje je predvodio fra Andro. Nakon euharistijskog klanjanja imali smo otkrivanje ovčica i pastira te večeru. Poslije večere vratili smo se autobusom do smještaja. Dan smo završili molitvom časoslova.

Anamarija Krznarić, Frama Našice

 


12. dan (2. kolovoza): Asiz, Hrvatska

Posljednji dan Hoda započeo je kišom i grmljavinom jer je i nebo plakalo što ovo predivno iskustvo završava. Pripremili smo kabanice, no na svu sreću, jedina kiša koja je padala jest bila kiša suza radosnica nakon primanja potpunog oprosta i izlaska iz Porcijunkule. Ranom buđenju slijedio je i rani doručak uz jutarnji časoslov. Veselje ovog velikog dana upotpunjeno je slavljem svete mise u bazilici sv. Klare, koju smo animirali sa Zagrebačkim i Splitsko-dalmatinskim područnim bratstvom.

Uslijedilo je slobodno vrijeme za razgledavanje grada i ručak u Domus Pacisu, nakon čega smo ispunjena srca i želuca krenuli po potpuni oprost. Hrabro i čvrsto držeći se za ruke uz pjesmu, stupali smo hrabro prema Porcijunkuli gdje nas je sveti Franjo dočekao otvorenih ruku spreman da nas sve odvede u raj.

Trenutak prolaska i izlaska iz Porcijunkule nezaboravan je trenutak za svakog framaša, jedan od onih koji se doživotno urezuju u dušu. Živjeti franjevačkim duhom najveće je bogatstvo i dar svakoga framaša Bogu, a primanje potpunog oprosta naša je ulaznica u nebo.

Odmarajući se kasnije na travi u dvorištu Domus Pacisa, na nebu se pojavio oblak obličja taua. Znajući da nas sveti Franjo gleda s neba i zagovara, krenuli smo doma veselo i s pjesmom na usnama.

Anđela Krajina, Frama Đakovo

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s