Neka bude volja Tvoja!

“Što?”, “Gdje?”, “Kako?”, “Kada?”… Sve su to pitanja koja se neprestano vrte po glavama jednog sasvim običnog čovjeka, ali postoje trenuci kad intenzitet tih pitanja nenormalno raste.

To su trenuci kada se nalazimo pred prekretnicom života, pred nečim važnim i nama apstraktnim, pred nečim što ne možemo logički zaključiti. U takvoj se fazi trenutno nalazim i sama, a vjerujem, i većina mladih. Samo ću reći da se nerviramo bez ikakve veze jer On ima plan za svakog od nas.

Odabrati srednju školu, fakultet, posao, reći nekome ono najljepše “Da!” i mnoge druge odluke stoje pred nama poput stranca kojeg sudiš po vanjštini. Procijenit ćeš kakva je osoba otprilike po njegovom držanju, odijevanju, ponekim mimikama ili samom načinu pogleda koje ti ta nepoznata osoba upućuje.

Ili pak po nekom traču o njemu koji ti je ispričao prijatelj prijatelja kome je ispričala od curine sestrične prijateljica.

Isto je i s velikim odlukama nabrojanim gore. Sudit ćeš ih po priči drugih, po nekim sasvim općenitim činjenicama i načinu kako se predstavljaju. Nikad ti neće pasti na pamet kako se meni baš taj fakultet svidio od milijun drugih i zašto baš taj.

Došla je i matura na koju gledam kao jednog sasvim umišljenog stranca koji se samo tako drži, misli da je neka elita, a zapravo je tako dobra osoba s kojom možeš popričati o svim temama i provjeriti znanje koje si upio tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Sasvim je dobra “osoba” ta matura, na prvu užasno hladna i zlobna, a kasnije shvatiš da je dobar, stari, klasični štreberko.

Dragi maturanti, ne bojmo se mature, nek’ se ona boji nas! I nemojte se uplašiti ako ne upadnete na fakultet, ima vremena, ima pokušaja. Ponavljam, Bog ima plan!

A za što nas to On priprema, da malo kasnije nađemo posao, da malo sami sebe smatramo glupima, nezrelima, nesposobnima? Ne, ne i ne! Vjerojatno smo i sami svjesni da nešto nismo napravili kako treba ako nismo postigli rezultate koje smo htjeli. Možda smo premalo učili pa se iznenadili, možda smo previše učili pa se razočarali, možda jednostavno nismo bili spremni na takvo nešto.

Razne situacije postoje i bitno je u tim situacijama ponijeti se najbolje što možemo. Podignimo glavu, ispravimo leđa, shvatimo da smo mi oni maleni koje Bog čuva i stavlja nam na put križeve, uspone i padove.

I sjetimo se, Isus je znao da će umrijeti na križu, znao je što ga čeka, a ponosno je rekao “Neka bude volja Tvoja!”

Mihaela Stanić, Frama Vukovar

Oglasi

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s