Biti na istoj frekvenciji

Može li Bog promijeniti svoju volju? Ne, jer kad bi mogao to bi značilo da je spoznao da ima nešto bolje, a to bi onda značilo da nije savršen. Onaj koji je savršen, a to je Bog jedini, ima savršenu volju, dakle, ne može mu volja biti promjenjiva jer je ljubav i uvijek ljubi najviše i maksimalno. Već samo ovoliko poznavanje Boga je dovoljno da razbijemo ono naše gledanje da će nam Bog sve naše želje uslišati, samo trebamo moliti što više.

Nismo mi još toliko čisti srcem pa da bi svaka naša želja bila od Boga. Zato molimo da nam Bog pročisti želje, pa ono što je pročišćeno to će i uslišiti, Bogu hvala. Inače, kakav bi nam on Pastir i Otac bio? Još nisam čuo da je Bog nekome uskratio nešto što mu je bilo potrebno za spasenje, ali sam ne samo čuo nego i vidio odbijanja tog dara koji Bog daje, tražeći nešto daleko bezvrednije pa onda čovjek očajava kad ne dobije što hoće ne videći od sljepoće (jer nema vjere da prosvijetli) da kad bi mu Bog to dao, odvelo bi ga još više u propast, zato Bog traži promjenu srca da se mognu prihvatiti pravi darovi.

Onda se žalimo: Bog mi nije to uslišio. Ma Bog bi ti dao nešto daleko bolje, no u ovakvom stanju u kojem jesi to ti se čini bezvrijedno. Zato je potrebna korjenita promjena unutar tebe, da u tome što ti Bog daje vidiš ne samo dar, nego predragocjeni dar. Ne samo predragocjeni dar nego predragocjeni dar darovan iz čiste ljubavi. Eh Bože, koliko se ti moraš katkad (zapravo, vjerojatno često) napatiti da nam objasniš neke stvari. Sve zbog tvrdokornosti koje prouzrokuje grijeh.

Stoga su znakovite Isusove riječi: “…da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime” (Iv 15,16). Ne kaže ovdje: “što god zaištete”, već “što god zaištete u moje ime”. Kada srce bude pročišćeno i sposobno pomalo sve više razmišljati i promatrati stvarnost kao Isus, a to je moguće upravo po sakramentima, molitvi, tješnjem sjedinjenju s Bogom, po Duhu Svetom koji nam je darovan. Tad ćemo početi sve više “iskati u Njegovo ime” i iskustveno spoznati da je on stvarno Bog koji daje, a ne onaj koji uskraćuje.

Obilato daje, dijeli šakom i kapom. No valjalo bi se naći na istoj frekvenciji s Isusom da bi to prepoznali. Upotrijebit ću jednu sliku da ovo približim: imamo dvije osobe – jedna drži u ruci bocu s vodom, druga praznu čašu. Prva osoba krene drugoj točiti vodu, no druga osoba drži čašu naopako okrenutu. Prva osoba joj može pola sata točiti, druga osoba to neće primijetiti (iako joj prva čini veliko dobročinstvo). Čaša će ostati prazna. Zašto? Logički, jer je naopako okrenuta. No što to predstavlja? Nisu na istoj frekvenciji. Bojim se da je to čest slučaj u našim duhovnostima – Bog milost obilato daje, no je li čaša našega srca okrenuta tako da prima ili uopće ne primjećuje?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s