FOTO: Obećanja Frame Požega

U subotu 4. svibnja, održana su obećanja Frame Požega. Na ovogodišnjim obećanjima svoje “Evo me” izreklo je devetero framaša, od toga troje po prvi put. Misno slavlje i obred obećanja predvodio je područni duhovni asistent Osječkog područnog bratstva, fra Matija Marijić, s duhovnim asistentom Frame Slavonski Brod, fra Goranom Malenicom i mjesnim duhovnim asistentom Frame Požega, fra Darkom Sudarićem.

Fra Matija je u svojoj propovijedi citirao riječi svetoga Augustina: “Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi, Gospodine!”. Istaknuo je kako čovjekovo srce uvijek traži neku sigurnost ili u novcu ili u materijalnim stvarima te da samo Bog može ispuniti praznine u našem srcu jer sve ostalo je prolazno i nesigurno.

Nama framašima uputio je riječi svetoga Franje: “Jer koliki je čovjek pred Bogom, toliki je i ništa više”. Čovjek u životu može krivo procijeniti sebe i druge razmišljajući da neki ljudi više vrijede, a neki manje, no čovjek je samo ono što je pred Bogom. I mi framaši ponekad znamo stvarati kriva mišljenja o sebi i drugima te nas je fra Matija upozorio na ovu opasnost. Na kraju nas je pozvao da svojim obećanjima svjedočimo svoju vjeru u ovom društvu te da na taj način izgrađujemo Crkvu i svijet u kojem živimo.

Nakon završetka mise uslijedilo je druženje u dvorani uz pjesmu, ples i hranu koje je bilo napretek! Nakon što su se svi najeli i udobno smjestili, izveli smo svoj skeč koji smo marljivo pripremali, pod geslom: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje” (Iv 15,13).

U skeču smo prikazali dva najbolja prijatelja, Roka i Antu, kako odrastaju zajedno, igraju se, idu na vjeronauk te polako odabiru svoj životni poziv. No Roko je pošao krivim putem te se počeo družiti sa Splićom i Švabom koji su loše utjecali na njega te je on zanemario školu i prestao slušati baku Zorku koja se i sama bavila mutnim poslovima. Tu se pojavljuje i Eva koja dodatno komplicira situaciju. Na kraju Roko shvaća da je prijateljstvo iznad svega, ispovijeda se i moli da mu Ante oprosti, što on i čini. Cijelo selo se mijenja pa čak i baka Zorka prestaje piti i baviti se mutnim poslovima i počinje praviti pekmez umjesto rakije.

Skečom smo htjeli naglasiti citat naših obećanja i pokazati kako pravo prijateljstvo nema cijene i da je pravo prijateljstvo uvijek ispred lažnih prijatelja koji su tu samo onda kada imaju koristi. Pravog prijatelja nije lako naći, a kad nam ga Bog pošalje u život ne smijemo ga izgubiti svojim lošim ponašanjem.

Poslije skeča nastavili smo s druženjem i kroz pjesmu zahvalili Bogu za sve milosti koje smo primili ovog dana.

Zahvaljujemo ovim putem svima koji su došli i podržali naša obećanja, a posebno framašima iz drugih bratstava te duhovnim asistentima.

Kristina Peić, Frama Požega

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s