FOTO: VII. duhovni kapitul Primorsko-istarskoga područnog bratstva

Vikend od 23. do 24. ožujka framaši Pule, Krnjeva, Žabice i Trsata proveli su u zajedništvu na VII. duhovnom kapitulu Primorsko-istarskoga područnog bratstva Frame, održanog u samostanu svetog Antuna u Puli.

Geslo susreta bilo je “Život u bratstvu” pa je osnovni cilj kapitula bio međusobno zbližavanje nas framaša unutar područnog bratstva. No u pjesmi, smijehu i igrama ne smijemo zaboraviti razlog našega zajedništva. Postati bolja sestra, brat, bolji čovjek gledajući primjer Isusa i zdesna mu svetog Franje, našeg začetnika.

Putovanje započinje neobičnom igrom. U pomičnom krugu jedni druge pitali smo: “Što želimo postići u životu? Što je za nas obitelj? Koga smatramo bratom, sestrom?”. Nakon iznenađujućih pitanja, fra Marko Vuković rekao nam je zašto je molitva važna u životu svakog čovjeka, a posebno nas, mladih katolika.

U čovjekovu srcu utisnuta je čežnja biti saslušan i uslišan, a to se ne događa odjednom, kad mi poželimo. Zato je molitva krv koja mora teći životima svih koji vjeruju u pobjedu na bojnom polju života.

Često mislimo da nemamo vremena za molitvu, ali važna je samo dobra logistika i suglasje, tada je jedna misao, riječ ili trenutak tišine dovoljan i molitva dobiva moć. Na kraju, važno je znati da svaki čovjek bez obzira kakav život proživljava, ima svoje mjesto pod suncem, samo mora imati hrabrosti otkriti ga negdje u pustinji.

Nakon ručka, svoja tri sata do svete mise imala je svima nam draga sestra Mirjam.

Od poniznosti sam bježala jer mi je bilo teško u očima svijeta biti manja od sebe. Uz Mirjam sam shvatila da biti ponizan znači biti ogroman, zapravo biti svjestan darovanog dostojanstva. “Ti si Krist Pomazanik, Sin Boga Živoga!” Nakon ovih riječi, Petar od ribara postaje portir života vječnoga, samo zato što je priznao Božju veličinu i postao svjestan svoje slabosti. Poniznost je, za razliku od poniženja, milost koja se dobiva uz svjesnu molitvu i jaku želju za Božjom blizinom na križu i u nebeskim dvorima. Važno je stoga znati i moći svako poniženje na Zemlji pretvoriti u poniznost za put u Nebo!

Poslije mise i večere, kroz molitveno-meditativni program vodile su nas Tina i Lucijana. Sat vremena u tišini svatko za sebe razmišljao je o misiji u bratstvu, obitelji, na ovome svijetu; zahvalio za sve što je primio i darovao bratstvu, obitelji i svijetu; prikazao je budućnost u bratstvu, obitelji i svijetu. Druženje i pjesma potrajali su do dugo u noć.

Nedjeljno jutro započelo je uobičajenim framaško-gitarskim buđenjem. Nakon molitve časoslova, doručka i Euharistije, molitvom Anđeo Gospodnji, svjedočanstvo služenja započele su sestre iz Franjevačkoga svjetovnog reda, Franciska i Sandra. Služenje je u Bibliji sveto, cijenjeno i uzvišeno, ono je naša potvrda Nebu u pet riječi: “Vi ste to meni učinili!”.

Služenje poprima razne oblike, zahtijeva od čovjeka biti svoj, na mjestu gdje se nalazimo, u poslu kojim se bavimo, u zajednici u kojoj živimo. Služenje je izlazak iz sigurnog okvira vlastitih (ne)mogućnosti i dolazak korak po korak najvećem Službeniku svih ljudi.

Dvodnevni trening u molitvi, poniznosti i služenju priveli smo kraju igrom “oklada” koja je zahtijevala upravo izlazak iz okvira, otkrivanje vlastitih sposobnosti i probijanja granica izdržljivosti. Napunjeni duhom životnog smisla, u večernjim satima stigli smo kućama.

Mir i dobro!

Daria Ljevar, Frama Rijeka – Trsat

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s