Maleni mi, a svijet veliki

Veličina je vrlo apstraktan pojam. Iako postoje razne naprave s kojima možemo izmjeriti veličinu poput ravnala, kutomjera, metra… ne postoji baš točno određena naprava ili kriterij kojim možemo izmjeriti veličinu nekog čovjeka.

Nije bitno tko je visok 150 centimetra, a tko dva metra. Bitno je ono što stane u tu metražu. Ponekad najviše dobrote stane u malene bočice, iako se govori da se otrov drži u malim bočicama. Drži se i vrijednost. Ne mislim ja da su visoki ljudi zli! Ovdje izričito pričam o ponašanju i djelima.

Veliki ljudi bit će oni koji rade i velike i male stvari. Oni će sreću pronaći u svemu, u svakoj zraki sunca, kapljici vode, iskrenom osmijehu i dobroj riječi. Oni visine vide u zvjezdanoj noći, lijepo provedenom trenutku s dragom osobom. Vide visinu u siromašnima, u potrebitima, bolesnima, a ono najviše vide u molitvi. Za biti dobar čovjek ne treba biti vjernik bilo koje religije, tako kažu, ne treba vjerovati u Boga da bi bio dobra osoba.

Djelomično se i slažem s ovom tezom, ali samo djelomično jer smatram da Bog na taj način progovara kroz osobe koje su dobre i njeguju taj dar, a ne žele priznati da je on dan od nekog Velikog. Bog nam je dao slobodnu volju da izaberemo ono dobro ili ono loše. Kada izaberete dobro, stali ste uz Boga. Kada izaberete loše stali ste nasuprot njega. Samim time, odabravši dobro, potvrđujete njegovu postojanost.

Danas se nalazimo u jako nezgodnim vremenima. Često se na neke komentare toliko slomimo, osjećamo se poniženima i slabima, bilo to upućeno našem izgledu, ponašanju, vjeri, stavovima… Isus je prošao sve to, ponizili su ga bezbroj puta s ciljem da ga učine manjim od svakog zrna pijeska, najmanje kapljice vode. Ali jeste li ikada vidjeli jedno zrnce pijeska ili jednu kapljicu vode da je stajalo samo? Vjerojatno niste, jer se to zrnce pijeska izgubilo, a kapljica se osušila. Isto je i s nama ljudima, ali i samim Bogom. On je jedan i jedini, ali stvorio je nas da svoja svemoćna djela prikazuje kroz nas.

Mi smo zrnca pijeska na velikoj plaži Božje milosti, tolike milosti da možemo birati hoćemo li biti pijesak koji će se držati zajedno, poput pijeska u moru ili pijeska kojeg tako lako može odnijeti vjetar, koji je naizgled dio cjeline, ali je zapravo izgubljen u gomili sebi istih. Isus nikad nije bio to zrno pijeska. On je bio ta sila, ta snaga mora i valova koja je spajala i razdvajala nas, sitne mrvice pijeska. Isus nikada nije mogao biti ponižen, jer i kad je bio najniže (razapet na križu), tad je opet bio najviši jer je pobjedio smrt. Mi nemamo tu snagu, ali možemo pobjediti one loše stvari koje nam danas stvaraju probleme. Tada ćemo se osjećati snažno i veliko.

Svaki dan nam je izazov, recimo tako. U tom danu izaberite ono što će vas u ovom svijetu učiniti velikima u srcima drugih, one stvari koje će vam pomoći da dođete do Njega, jer to je najveći i najvažniji cilj. Zagrlite nekoga, uhvatite voljenu osobu za ruku, pomozite potrebitima, budite pravi prijatelj, budite veliki jer u ovom velikom svijetu svi pokušavaju biti veliki, ali to će moći samo oni koji izaberu dobro. Dobro je ono veliko skriveno u najmanjoj stvari ili djelu, u najmanjem zrnu pijeska… jer maleni smo mi, a svijet veliki.

Mihaela Stanić, Frama Vukovar

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s