FOTO: Hrvatski framaši na nacionalnom formacijskom susretu Frame Italija

Od 1. do 3. ožujka održao se Nacionalni formacijski susret Frame Italija u Asizu pod nazivom “Scelte in 3D”, što bi u prijevodu značilo izbori ili odabiri u 3D. Tema susreta zapravo je bila o svakodnevnim izborima koje donosimo i koji vode većim izborima, a 3D dio iz naslova odnosi se na zaranjanje u dubinu vjere, a ne tek pukom ostajanju na površini. Bog je toliko dobar da nam je pružio priliku da kao Nacionalno vijeće budemo tamo i tri dana slavimo Njega u zajedništvu s braćom i sestrama iz Italije.

U petak navečer smo pomalo umorni, ali jako uzbuđeni stigli u Asiz. 450 Talijana nas je radosno dočekalo i program je ubrzo počeo. Predstavili su temu susreta, a zatim je slijedilo predstavljanje svakog od njihovih 15 područnih bratstava. No prije toga su predstavili nas iz Hrvatske i Ana-Mariju Marijanović, nacionalnu voditeljicu Frame Bosne i Hercegovine.

Neopisivi su osjećaji koje smo imali zbog njihove radosti i gostoljubivosti. Premda su framaši u Italiji u prosjeku nekoliko godina stariji od nas u Hrvatskoj, nije im nedostajalo dječje radosti i jednostavnosti. Kod njih se u Frami ostaje što je dulje moguće jer, kako oni kažu: “prerano je tako brzo završiti jedan lijepi put kao što je Frama”.


U subotu ujutro, nakon doručka i jutarnje molitve, busevima smo se uputili prema samom Asizu gdje smo u Bazilici svete Klare imali predavanje fra Francesca Pilonija. Budući da je tema cijelog susreta bila oko poziva, svakodnevnih malih poziva i razlučivanju svojeg poziva, na tome se temeljilo predavanje. Kako je predavanje bilo na talijanskom, imali smo cijelu službu za prevođenje koja je (kako kažu) dobro odrađivala svoj posao, to je bila Ana Dominiku, Ana-Marija Domagoju i ja Margareti.

Nakon toga smo imali malo vremena za razgledati Asiz, kupiti pokoji suvenir i doći do katedrale sv. Rufina gdje smo imali klanjanje pred Presvetim. Poslije klanjanja smo imali ručak, a nakon ručka smo išli na kavu s Talijanima i družili se s njima te pričali čak trima jezicima – engleskim, talijanskim, a ponešto i hrvatskim (a nije manjkalo ni gestikulacija). Bitno je da smo se na kraju uspjeli sporazumjeti!

Miriam Čizmek, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska


Nakon ručka i druženja imali smo formaciju u bazilici svetog Franje koju je predvodio don Luigi Maria Epicoco koji se nadovezao na prvo predavanje i naglasio važnost našeg odnosa s Bogom. U centru našeg života trebaju biti Euharistija i Riječ iz kojih proizlazi taj osoban odnos s Bogom. Također govorio je o tome kako prvo moramo znati prepoznati te male (a i velike) pozive, a onda ih razmotriti i na koncu se odlučiti za nešto. Rekao je kako on nema neki savršeni recept za pravilno odlučivanje i razlučivanje poziva, već da trebamo osluškivati Božji glas, a kako bismo to mogli, trebamo biti u odnosu s Njim.

Tako je ponovno naglasio važnost molitve, Riječi i Euharistije. Nakon formacije don Luigi je odgovarao na pitanja koja su mu anonimno postavili framaši preko jedne aplikacije. Pitanja su bila od onih najopćenitijih o vjeri pa sve do nekih osobnih. Odmah smo u bazilici imali i večernju molitvu časoslova te se onda uputili prema Domusu Pacisu. Tijekom večere bila je tematska večer gdje se svako područje moralo maskirati u ono što im je zadalo neko drugo područje. Tako da smo tijekom večere mogli vidjeti gusare, superheroje, biljke, boje, životinje, glumce, Rimljane, avatare, princeze itd. Poslije večere smo još malo ostali u druženju i upoznavanju s framašima, a posebno ‘Rimljanima’ iz Frame Molise.

Meni je bilo predivno vidjeti njihovo zajedništvo koje me podsjetilo i na naše nacionalno bratstvo. Njih je brojčano više od nas, a opet se po zajedništvu ne razlikujemo. Kako je njima bilo divno vidjeti da postoji Frama izvan Italije, tako je meni bilo divno vidjeti koliko nas Krist i Franjo mogu povezati, bez obzira na geografski smještaj i jezične prepreke. Iako mi je bilo malo teže pratiti program jer ne znam talijanski, Bog se tu pobrinuo i podario mi sestre koje nisu dopustile da nešto ne razumijem i koje su dale sve od sebe da prevedu na hrvatski najbolje što mogu te su mi stvarno olakšale praćenje programa.

Nakon ovog susreta sve više razmišljam o tim malim svakodnevnim Božjim pozivima na dobro, pozivima koji su i u najmanjim događajima tijekom dana i na koje se trebam odazvati, a između ostalog, i želim odazvati, sad još više nego prije. Na kraju mogu samo reći da me ovo iskustvo neopisivo obogatilo i Bogu hvala na tome. Ponovilo se!

Margareta Pejić, Frama Sesvetska Sopnica


Subota je uistinu bila plodonosna i ispunjena radošću! Jedna don Luigijeva misao mi se posebno urezala u srce kada je govorio o tome kako Isus želi da mi budemo sretni. Oprostit ćete mi ako malo koristim slobodni prijevod, ali vjerujem da je rekao nešto ovakvo: “Isus želi da vi budete sretni. Kako doći do te sreće? Ako u svijetu želite dobiti tu sreću, svijet će vam reći: ‘Dođi, uzmi, uzimaj’, ali to neće biti prava sreća. Isus, naprotiv, kaže: ‘Ako želiš biti sretan, daj, daruj (sebe)”. Ta mi je misao baš ostala u srcu; mi često želimo nešto dobiti, imati nekakvu korist iz nečega, uživati, ali Isus od nas traži baš suprotno, On želi da mi dajemo sve što imamo, da dajemo sebe drugima bez da tražimo nešto zauzvrat. Živeći tako kako nam Isus kaže, dobit ćemo najveću nagradu – život vječni.

Dan Gospodnji bio je posljednji dan susreta. Svetu misu smo imali u bazilici svete Marije Anđeoske i bio je to uistinu poseban susret s Bogom. Dok je većina imala rad po grupama, mi smo se malo podružili s Nacionalnim vijećem Frame Italija i upoznali se s načinom na koji njihova Frama djeluje i kako je organizirana, a i malo s njihovim osobnim životima. Teško je pretočiti u riječi to radosno i toplo ozračje. Iako smo željeli ostati tamo još dugo, bilo je vrijeme da se pozdravimo. Zahvalili su nam još jednom što smo došli, kao i mi njima što su nas pozvali, nadajući se i mi i oni da je ovaj zajednički susret tek prvi od mnogih. Čak je nekoliko njih popodne s nama otišlo na kratki izlet u Firencu, što nam je bilo jako drago.

U Asiz smo donijeli tek nekoliko stvari u ruksaku i sebe onakve kakvi jesmo; fizički umorni, iscrpljeni od ispita, svatko sa svojim osobnim mukama, slabi sluge žedni Krista. A znate li što smo dobili u Asizu? Dobili smo nove prijatelje, jedno predivno iskustvo, nove spoznaje, radost, ljubav, mir i želju da se  opet vratimo! I najvažnije: poticaj, želju i snagu da budemo bliži Kristu i da Njega izabiremo svaki dan! A pored toga, vjerujem da nam je Bog podario još mnogo toga što tek imamo otkriti. Sad je na nama da sve primljeno darujemo drugima!

Ana Matić, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s