XIII. škola animatora i XII. seminar za voditelje formacije Zagrebačkoga područnog bratstva

Ovogodišnja škola animatora odvijala se u Samoboru od 22. do 24. veljače pod geslom “Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin”(1 Kor 12, 4-5).

Voditeljice škole animatora, Anamaria i Gita, prezentacijama i predavanjima na vrlo kreativan način dočarale su nam što znači riječ animator i koja je njegova zadaća. Kroz razne igre, zabavu i upoznavanje s drugima mogli smo ponešto naučiti, a i provjeriti svoje znanje o svetom Franji i franjevaštvu. Naučili smo kako bolje pripremiti susret, kako postupati s novim ljudima i kako riješiti neki problem na Frami i uz sve to prepoznati i iskoristiti svoje talente za dobrobit Frame.

Uživala sam na ovoj školi animatora, upoznala puno novih ljudi s idejama kako poboljšati susret. Ovo je bio vikend ispunjen veseljem, radošću, pjesmom, zajedništvom i molitvom. Na školi animatora uz mene su bile Ella Subota i Dorotea Kožnjak iz Frame Virovitica. Dorotea je također sudjelovala na seminaru za voditelja formacija. Ovaj susret koristit će i meni i Elli u ustrajnosti poboljšanja bratstva.

Mir i dobro!

Marta Grbac, Frama Virovitica


Po čemu možete znati da vas očekuje zanimljiv vikend?

Nas dvije framašice MBL-a to je spoznanje udarilo na pola vožnje iz Zagreba u Samobor, kad smo shvatile da nemamo pojma kamo idemo. Nizom poziva i poruka, nekako smo ipak izvukle adresu. Googleove karte (i skupina djevojaka koju smo pratile) pokazao nam je pravi put do crkve u kojoj smo bili smješteni. Samu činjenicu da smo onamo došle u jednom komadu možemo smatrati nevjerojatnim znakom Božje providnosti, ako uzmemo u obzir da je spomenuta skupina djevojaka zapravo pratila nas. To smo, naravno, saznale tek naknadno.

Sam susret počeo je euharistijskim slavljem. Nakon toga požurili smo do osnovne škole u kojoj smo bili smješteni. Na toplo, i na večeru. Odmah nakon toga, počela su prva predavanja. Što se na seminaru dogodilo ne mogu reći, ali predavačice Škole animatora, Anamarija i sestra Gita, odmah su se bacile na posao. Od upoznavanja do origamija, prve večeri radili smo na boljem upoznavanju jedni drugih, i ‘dešifriranju’ definicije animatora u bratstvu Frame.

Sljedećeg dana nastavili smo u istom tonu. U jutarnjem terminu još smo bolje upoznali jedni druge. Naučili smo organizirati susret i slučajno krasti puzzle. Odgovarali smo na pitanja o životu svetog Franje i tražili svog para u Noinoj arci. Kapa dolje voditeljicama, sve je bilo popraćeno zabavnim igrama i zadacima koje smo uživali ispunjavati. Hodnikom se prolamao pljesak, smijeh, a koji put i brektanje, mijaukanje i drugi životinjski zvukovi.

Nakon predavanja, ponovno smo se uputili na misu. Šetnjom do crkve uživali smo u maskama i ledenom vjetru. Vratili se na ručak. Do trenutka kad smo ušli u zagrijane prostorije, u prstima nam više nije ostalo dovoljno osjeta da bismo uživali u toplini. Srećom, ručak nas je vratio u život.

Nakon okrijepe, dočekalo nas je iznenađenje. Pjesnik i učitelj Josip Prudeus u podrumu je škole postavio izložbu svojih radova, ali i mnogobrojnih priznanja i suvenira koje je tijekom života sakupio. U pola sata, koliko smo ga imali priliku slušati, ispričao nam je mnogo zanimljivih priča, između ostalog i kako je nedavno dobio službenu potvrdu o 70 godina ministriranja. Govorio nam je i o svojim iskustvima u Novigradskom proljeću, školi za darovitu djecu kojoj je i sam suosnivač, ispričao nam je anegdotu o svojoj pjevačkoj karijeri u crkvenom zboru, ali i otkrio kako je jedini profesor koji je iz škole skočio kroz prozor. Pozdravili smo ga velikim pljeskom.

Članovi Frame Samobor pod slobodnim su nas vremenom odveli u grad na kavu i krafne. Do ovoga trena, čak je i netko socijalno osakaćen poput mene morao upoznati nekog novog. Svi su bili dobro raspoloženi, pa i najveća nelagoda brzo nestaje. Do sredine prvog dana već se polovica ljudi međusobno znala, ako ne po imenu, onda barem po licu i osmijehu. Na večernjem predavanju upustili smo se u dramske vode i razbili zadnje ostatke ukočenosti koji su se negdje mogli zavući. Predavanje se pretvorilo u interaktivnu raspravu i pronalaženje rješenja, a svatko je od nas dobio priliku vidjeti različite situacije u bratstvu iz više kutova.

Vrhunac programa ipak je bio večernji program. Za one od vas koji su slučajno propustili senzaciju na Instagramu, kratko ćemo prepričati što se sve događalo. Podijeljeni u četiri grupe, framaši su imali priliku otkriti svoje talente sudjelujući u talent showu. Međutim, talenti koje su predstavljali bili su sve samo ne obični. Prva skupina tako je rukama i ritmičkim udaranjem stvarala ritam, druga je grupa plesala Rasputina, a treća folklor. Četvrta grupa preobrazila se u zbor koji je svoju pjesmu pjevao na nepostojećem jeziku. Nakon samo sat vremena priprema, ponovno smo se sastali da pokažemo što znamo. Moramo priznati, nitko nije razočarao. Iako su ‘folkloraši’ na kraju odnijeli pobjedu, svi smo u krevet otišli u dobrom raspoloženju.

Posljednji dan došao je prebrzo. Nakon emocionalnog posljednjeg predavanja, u grupicama smo se razišli igrati igre, razmijeniti brojeve, pričati priče i uživati u toploj atmosferi. Kućama smo otišli blago iscrpljeni, ali duboko zadovoljni. Kao netko tko se na Školi animatora našao prvi put, moram priznati da je cijeli program daleko nadmašio moja očekivanja. Od tople, domaće atmosfere, do interaktivnih i zabavnih predavanja, sve je brzo iz ‘škole’ i ‘seminara’ prešlo u zajednicu i obitelj. Ili je bolje reći bratstvo?

Chiara Pumper, Frama Zagreb – Majka Božja Lurdska


“I, kako je bilo? Moraš mi reći sve!” Pitanje i izjava gotovo svake osobe kad se netko vrati s višednevnog događaja. I zbilja, prirodno ti se postavi pitanje. Kako je bilo? Što smo naučili?

Pa, možda zvuči malo čudno, ali, nisam naučila ništa, baš ništa što već ne znam i ne poznajem. I znate što? Možda u tome i je stvar. Svi tražimo neka nova iskoristiva znanja, instant-rješenja za probleme i razne situacije u bratstvu koje u trenutku ne znamo i ne možemo riješiti. Mislimo da smo mi rješenje problema i da znamo najbolje. Ne znam je li to u naravi svakog čovjeka koji je pod pritiskom ili se pak takve stvari samo bolje prepoznaju u ovakvom obliku zajednice.

No što se onda događa? Svoje znanje i razmišljanje stavimo na prvo mjesto. Zaboravimo da nije sve u našoj moći i da nas kroz sve ovo vodi ili bi nas trebala voditi ista nit vodilja. Zatvorimo se u pusta pravila i počnemo imati povjerenja jedino u sebe i svoje sposobnosti. Zaboravimo da smo dio zajednice kojoj je Krist glava, a mi udovi. Zaboravimo što nam je dano, koliko puno dobivamo, a koliko malo vraćamo i dajemo. Ne puštamo da nas vodi Duh, nego isključivo plodovi promatranja zajednice i iskustvo. I nešto fali, zajednica i dalje nije potpuna pa se pitamo zašto.

Zato ovdje ne želim samo iznijeti samo svoje iskustvo nego i uputiti kritiku. Kritiku duhu formalnosti, kritiku duhu sebičnosti, kritiku duhu svega onoga što nije Božje. Pa i kritiku sebi, zapravo u svima nama koji često zaboravimo “za koga radimo”.

Zato mi je drago što je ovaj seminar u središte stavio ono što je rješenje svih ovih problema. Ono što nas uči maknuti sve što nije od Boga i sve što dolazi kao proizvod našeg skretanja s puta. Stavljeno je u središte ono za čime naše male zajednice žude, a čega je sve manje. U središte je stavljena molitva. Koliko individualna, toliko i zajednička. Jer, ako je naša vjera ljubav, logički je zaključak da tu ljubav moramo crpiti iz samoga izvora – iz molitve, iz razgovora s Ljubavi samom.

A znate li kakva je ljubav? Ona po naravi izlazi i dijeli se. I tek kada je dijelimo ispunjavamo i svoju i njezinu svrhu. Zato želim svim voditeljima formacije da budu majke i očevi svojih bratstava. Ljubite ih, volite i molite za njih…

Ne, nisam ništa naučila. Dobila sam bolju stvar. Spojila sam sposobnosti, talente, razum, razmišljanja, ideje i kroz sve to provukla nit koja svemu tome daje smisao – molitvu. I što se dogodilo? Spoznala sam. A to je, vjerujem da ste svjesni toga, mnogo bolje nego znati. I koliko god puta treba, nakon svakog pada i naizgled nerješivog problema u bratstvu. Spoznati. Zbog koga i zašto smo tu. Zašto radimo sve što radimo. Zbog jedne jedine Ljubavi. Ljubavi koja se daje i koja omogućava da se po njoj dajemo i mi.

Laura Bešlić, Frama Sesvetska Sopnica

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s