Susret koji mi je otvorio oči

Jeste li čuli za Taizé? Ja jesam, preko svoje prijateljice. Svakako pogledajte na internetu ako ne znate. Također, toplo preporučujem da odete barem jedanput na taj veliki susret.

Oko dvije godine ona meni priča o tome. Usudila sam se ići prošle godine u Madrid. Zapravo, zahvalna sam Bogu što mi je dao priliku da budem u autobusu za Madrid. Da putujem s tim ljudima dva dana do mjesta susreta i slavljenja Nove godine s Bogom.

Očekivala sam da ću dobiti topli dom. Prekrasnu obitelj. Španjolsku hranu. Topli krevet. Tuširanje svaki dan. Pričanje rukama i nogama (u slučaju da ne znaju engleski). Dobila sam upravo suprotno od toga. Školu koju vode časne sestre. Hladnu dvoranu. Mlade Njemice koje nisu poštovale red časnih sestara.

Na skupnu večeru sam se žalila, ali mogu sada biti zahvalna na tome. U nekim trenucima osjećala sam se kao Franjo koji je živio za jednostavnost i poniznost. Hvala Bogu na tome daru jer nisam bila na Hodu Frame. Iako ih nisam očekivala, dobila sam žuljeve. Baš kao i na Hodu.

Meni je u pravilu bilo super. Stvarno sam puno prohodala. Nisam vidjela cijeli Madrid, ali ono najvažnije jesam. Bila je hrpa mladih iz raznih država. Svi oni slave Boga na svom jeziku. Ne mogu reći da sam tamo bila povezana s Bogom, ali sam svakako vidjela Njega u drugim ljudima. I to je ono što mene oduševljava. Kad mislim da me On ostavio, On baš nije.

Uvijek ću se sjećati jedne žene koju smo viđali za doručkom i, kad bi nas ugledala, uvijek bi nas pitala: Are you happy?” (Jeste li sretni?). Uvijek bismo odgovarali da jesmo. Jesmo li stvarno bili sretni? Mislim da zaista jesmo bili u Madridu, ali jesmo li sada? Ne pitam samo sebe, nego i vas koji ovo čitate. Koliko smo zaista sretni i zadovoljni s onim što imamo?

U Madridu sam se osjećala slobodno što se tiče jezika. Mogla sam s društvom pričati o bilo čemu. Nitko nas ne bi razumio. Vjerujte mi da smo u Madridu, što se tiče ljudi, zaista vidjeli svašta. Da su nas ti isti ljudi išta razumjeli, sad bismo imali modrice.

Koliko smo se samo smijali i zaista ispunili naša srca radošću. I kad smo se izgubili, smijali smo se. Zaista mi nedostaju ti trenuci.

Nisam upoznala nikoga iz drugih država, ali sam sebe više upoznala.

Shvatila sam da sam živa tijelom, ali duhom mrtva.

Shvatila sam da u život moram uvesti više duhovnih događaja koji će me ošamariti i probuditi.

Shvatila sam da u život moram unijeti puno više Njega, a manje sebe. Shvatila sam da će ova godina biti drugačija od prethodnih, da moram biti hrabrija i ne smijem odustati.

Shvatila sam da će biti suza i padova i da se moram boriti.

Shvatila sam da će biti ljubomore i da moram prihvatiti sebe.

Shvatila sam da moram naći vrijeme kad ću se jednostavno maknuti od ljudi, silne žurbe, buke i naći mjesto u tišini i slušati Boga.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s