Framaške pučke misije: Susreti koji mijenjaju život

Što su framaške pučke misije (FPM)? Davanje sebe drugima. Svoje vrijeme. Svoj talent. Svoju radost. Svoje iskustvo. Davanje Isusa u sebi. To je jedno predivno iskustvo za koje sam zahvalna što sam ga stekla.

Inače, ne volim ljude niti ih upoznavati (Frama je i to nešto promijenila), ali na tom FPM-u kao da me Bog vodio. Bila sam u neformalnom timu za zvonjavu i kucanje po kućama. Otvorili su mi uvijek i uvijek sam dobila više nego što sam dala.

Izašla sam iz tih kuća, vjerujte mi, punog trbuha, ali i ono najvažnije – punog srca. Ljubav je govorila. Bilo je tu puno dogodovština da vam ne mogu sve ni napisati. Kad se sjetim FPM-a u Lokvama i tih ljudi, uvijek mi je osmijeh na licu i srce mi skače od radosti.

Stekla sam puno poznanstava i prijateljstava. Vjerovala ja ili ne, ali ljudi su me tamo zavoljeli i vjerujem da me se sjećaju. Uvijek me pozivaju da se vratim. Još mi je u sjećanju poziv čovjeka koji ima govornu manu i kojeg jedva razumijem, da dođem kod njega na jedan skijaški vikend.

Jedna žena doslovce plače kad vidi framaše, a već druga ti neće dati da joj pomogneš, nego će popričati s tobom o životu. Svatko od framaša koji je bio na FPM-u reći će vam o jednoj djevojci koja je bolesna i nije pričala u našem prisustvu, ali nas je istinski s ljubavlju čvrsto zagrlila. I zato mi je uvijek u lijepom sjećanju.

Prošle godine na Hodu saznala sam kako je umrla majka sina koji se brinuo za nju. Naravno da sam bila tužna. Sjećam se kako je bila sretna kad nas je vidjela. Nije nam mogla ništa pružiti osim tog osmijeha i vjerujte mi da nam je dala i više nego što smo mi donijeli.

Da ste bili sa mnom tog trenutka, udisali biste ljubav i poniznost. Svaki taj trenutak s ljudima za mene je bio poseban i ponovila bih ga. Ako ikad budete imali FPM u svom bratstvu, a potičem na to da ga održite, zovite me. Ja ću se vrlo rado odazvati.


Izvorno svjedočanstvo (1. kolovoza 2016.)

Došla sam ovdje. Jedina iz svoje Frame. Frama Žabica. Došla sam po iskustvo novog projekta Frame, a to je upravo ovo: framaške pučke misije. Misije koje su zamijenile naš voljeni Hod. Ovo iskustvo za mene je bilo nešto predivno. Nešto posebno. Događaj koje ima svoju težinu i značaj.

Bilo je trenutaka kada mi je u očima bilo suza. Bilo je trenutaka kada sam se naježila. Bilo je trenutaka koji su me činili radosnom. Bilo je trenutaka poleta. Bilo je trenutaka Božje providnosti. Događale su se milosti. Velike milosti.

Primili ste nas. Nahranili ste nas. Napojili ste nas. Dali ste nam krov nad glavom. Dali ste nam ljubav. Darovali ste nam svoje vrijeme. Dali ste nam ovo mjesto za naše prve misije.

Mi misionari bili smo podijeljeni u službe. Neki su radili: bojali klupe, stolove, stolice, uredili parkić koji je iza crkve. Parkić koji će ostati u spomen na nas. Neki su, pak, obilazili obitelji. Ja sam bila među njima. Ja ovako plaha i sramežljiva. Štoviše, šutljiva. Hvala vam što ste nas primili u svoje kuće. Kao diplomirana studentica poštanskog prometa zahvalna sam ovim kućnim brojevima:

  • 71 – gdje stanuje ljubav, uljudnost, gostoprimstvo, toplina, davanje
  • 43 – kuća sa šahovnicom, jedinom u ovom mjestu. Tamo stanuje iskustvo i prije svega poniznost
  • 39 – gdje stanuje dobrota, skromnost, frfljanje, ali ipak ljubav. Želja za ljudima.
  • 150 – izgubljenost, ali ipak otvorenost. Priča života
  • 73 – tamo stanuje uljudnost
  • 38 – pjesma, radost, komuniciranje zagrljajem i očima punim ljubavi
  • 36 – milosrđe, davanje, razgovor
  • 19 – velika poniznost, težina života, velika skromnost
  • 3 – gdje stanuje ushićenost, radost, suze koje su radosnice, ispunjenost
  • 20 – iskustvo, radost, briga, davanje

Na kraju zahvala i brojevima koje nisam uspjela uhvatiti, a ipak su mi u srcu. Otvorili su nam vrata. Pokazali su nam svoju kuću. Pružili su ono što imaju, a neki i nemaju ništa. Iznenađena sam koliko je ljubavi u tim kućama. Zahvalna sam na svakom njihovom osmijehu koji sam dobila od njih. Zahvalna sam i na tome što sam svojim prisustvom i razgovorom dobila od njih njihovu radost i sreću.

Ovih dana čini mi se kako sam više ja primila od vas nego li što sam ja dala. Hvala vam za vašu brigu. Ispunjeni smo toplinom i ljepotom oko srca, a vjerujem da ste i vi. Gradili smo zajedno. Gradili smo zajedništvo. Sada smo povezani. Tu nit u našim srcima nitko neće odrezati. Uvijek ćemo biti skupa. Možda ne fizički, ali sigurno u srcu. Sada ono što mi ostavljamo, to vi gradite i dalje. Potrebni su svuda oko nas. Ne samo hrane, već i ljubavi. Ovo mjesto možda je malo, ali je i milosrdno. Ne dopustite da gazirani mjehurići unište ove plodove rada ,zelene pupoljke koje se razvijaju, koje raste iz dana u dan i koja će vašom gradnjom nastati prekrasan buket cvijeća.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s