Ne budi nevjeran!

Nisam dugo pisala, ali evo me opet natrag. Razmišljam ja o svojoj kolumni, ali ponekad mi ne dolazi inspiracija. Žao mi je što ne pišem redovito, ali bitno je da ne odustajem od pisanja.

“Ne budi nevjeran”, kaže Isus.

Sjećam se kako sam prije imala sumnje u Boga. Bila sam malovjerna. Neću reći da sad toga nema, ali prije je to bilo jako intenzivno. Bila sam u depresiji. Vjerovala sam da sam nitko i ništa. Svoju bolju budućnost nisam vidjela. Bila sam u grijehu i trudila se izaći iz njega. Bog me iskušavao, ali me nikad nije ostavio.

Bilo je to davno kada sam zbog jedne molitve vjerovala u Božju riječ i događale su mi se čudesne stvari. Događaji koji su za mene bili nemogući, ali Bogu je sve moguće bilo. Hvala Mu na tome. Jedna od riječi bila je i naslov ove kolumne.

Nisam voljela svoj fakultet i trebalo mi je dugo da diplomiram. Uvijek sam bila napeta zbog ispita, ali mislim da nikad neću zaboraviti kako sam, uz te Božje riječi, s osmijehom pala ispit.

Jesi li ikad doživio da si duhovno ubrizgaš u sebe dozu jedne posebne radosti? Ja jesam. Bila je nedjelja. Išla sam na misu i putom sam na jednom stupu vidjela nešto neuobičajeno. Bio je nalijepljen jedan papir i pisalo je: “Uzmi jedan osmijeh. Ne košta ništa, a znači puno”. Na tom istom papiru su bili poredani ta lica s osmijehom kojeg si mogao malo istrgnuti i uzeti.

Nasmijala sam se na to od sreće i bilo mi je drago što je ta poruka tu. Ja sam tu poruku okrenula ovako: “Ne budi nevjeran”. Nasmiješi se. Isus je tu. S tobom.

Za nekoliko dana uzela sam onaj osmijeh, ali sam ga i brzo izgubila. Sjetila sam ga se kad sam od nepoznate osobe dobila, naravno, pravi osmijeh. Taj osmijeh protumačila sam kao Isusov. Nasmiješio mi se i rekao: “Ne budi nevjerna. Sve će biti u redu”.

Došao je i taj težak ispit. Ja sam taj dan bila pod dozom radosti i Njegove riječi: “Ne budi nevjeran”. Smijala sam se. Imala sam osmijeh na licu. Došla sam na fakultet i čula sam da je nas studente profesor zeznuo s pitanjima. Pola studenata je izašlo iz dvorane da ništa nije napisalo.

Došla sam i ja na red. Gledala sam u ispit i, umjesto da plačem, ja sam se smijala. Imajući na umu da ću pasti, svejedno nisam odustala. Napisala sam što sam znala i izišla s osmijehom. Svi su me onako nasmiješenu čudno gledali. Nisu znali da je moj Bog bio sa mnom. Bog kojemu vjerujem. Ne smijemo biti nevjerni.

Bog ima plan za svakoga od nas. Ne bojmo se. Hvala Ti na ovome svjedočanstvu koje sam jednom podijelila s malom molitvenom grupom, a sada sa svima vama. Velik je Bog! Nasmiješi se.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s