Pet razloga zbog kojih su kušnje dobre

Korizmeno vrijeme obično je vrijeme pojačanih kušnji, stoga i najbolje vrijeme da si posvijestimo koja nam blaga i dobra one priskrbljuju. Iako ih ima daleko više nego pet ovdje navedenih, ovime želimo tek uroniti u plodove ustrajnosti a tko ustraje, siguran sam, spoznat će ih još. “Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje” (Jak 1,2).

1. Znak da si na dobrom putu

Sveti Ivan Marija Vianney govorio je da đavao napastuje samo one koji nisu njegovi. Razumljivo, kada te jednom pridobije, neprijatelj te neće dirati dokle god si njegov, no pokušaš li se vratiti na prave staze – vraćaju se i nevolje. Put križa bio je Isusov put do spasenja, a time je i naš. Dobar je stoga znak kada imamo kušnje i nevolje jer je tada jedno sigurno – na dobrom si putu. Križevi na koncu nisu smisao našega života nego put do našega spasenja, ljestve preko kojih dolazimo u nebo. I ne samo da su znak da si na dobrom putu, već i da si miljenik Božji: “Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli” (Heb 12,6).

2. Prilika za rast u vjeri

Sveti Augustin govorio je da ne napreduje onaj koji nije prokušan. Ovo znamo i iz svakodnevnog života. Bi li se dao pod nož neiskusnom doktoru ili onome prokušanom? Bi li prije pojeo hranu koji ti napravi neiskusni kuhar ili onaj dobro prokušani? Bi li primio savjest od neiskusnog ili prokušanog? Bez kušnji nema napretka u duhovnom životu, stoga zahvaljujmo Bogu što nam je dao priliku da preko njih rastemo u vjeri: “Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista” (1 Pt 1,6-7) te na drugom mjestu: “znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću” (Jak 1,3).

3. Dobra provjera

Kušnje su možda i najbolji ispit da provjerimo koliko smo daleko dogurali u odnosu s Bogom. Kada nastupe razotkrivaju koliko je realno naš odnos s Bogom bio dubok i čvrst i dok ih nije bilo, dok smo bili u stanju milosti. Ako stablo ima čvrsto i duboko korijenje, neće ga svaki mali povjetarac oboriti. To je kao i s prijateljstvima. Ako su bila uistinu duboka dok je sve bilo dobro, kada nastupi vrijeme nevolje neće se tako lako posvađati i raskinuti. No ako je u vremenu dok je sve bilo dobro bilo zapravo površno, i najmanja će iskra dovesti do loma.

4. Otvaraju za suosjećanje

“Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati” (Heb 5,8). Po Isusovu primjeru i nas kušnje ojačavaju da mognemo drugoga prije svega čuti, a ne odmah zasuti valovima riječi. Tko je kušan, bolje razumije drugoga, bolje prodire u muke, nevolje, kušnje i patnje drugoga, Gospodin ga otvara za iskreno suosjećanje, a često je upravo to ono što drugi traži – malo razumijevanja.

5. Životniji si

Reče mi kolegica s faksa: “Dok imaš kušnje, više se osjećaš živim”. To je tako točno! Kada te snađu kušnje, ako želiš ostati vjeran Isusu, tada daješ sve od sebe, pomičeš svoje granice (tj. ispravnije bi bilo reći – otvoren si Bogu da ti on pomakne granice), daješ svoj maksimum, ulažeš trud, volju, srce, sve! Tada dolazi do izražaja koliki su nam ideali i želimo li se uistinu boriti za njih. Ako ne težimo živjeti po idealima, ono što živimo postat će nam ideal.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s