Biti ja

Umorna sam, Isuse, od same sebe,
umorna od svega što nisam,
Od svega što želim biti,
A ne mogu.

Umorna sam, Isuse, od maštanja,
Od pretvaranja pred drugima,
Od svega onog što mislim da jesam,
A nisam.

Umorna sam, Isuse, od traženja,
Od ispraznih očekivanja
da drugi prepoznaju mene,
A ne prepoznaju.

Zašto me, Isuse, ne prepoznaju?

Zato što to nisam ja,
Ne, to nisam ja dok pokušavam biti ja
u svome hodu, u svome govoru,
u svojim usponima i padovima,
u svome traženju, u svojim maštanjima.
To nisam ja.

Možda ako pokušam biti Ti,
možda me onda prepoznaju
u svemu što jesam, u cijelom mom biću,
u mojim koracima, u mojoj pjesmi,
u mom osmijehu, u mom pogledu.
Tada ću biti prava ja.

Možda tada prepoznaju pravu mene u Tebi
i pravog Tebe u meni.
Možda tek tada neću biti umorna.

Katarina Grbavac, Frama Sesvetska Sopnica

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s