Isus prima na se križ

Na samome početku križnog puta Isus je primio svoj križ. Primio ga je svojevoljno i s ljubavlju. Taj križ sigurno nije bio perce, ali Bog, Onaj koji mu je namijenio taj križ, znao je da ga baš Isus može ponijeti.

Danas kao da zaboravljamo kako nositi svoje križeve. Oni su teret našoj bezbrižnosti i uteg našoj sreći. Kvare lakoću življenja. Stvaraju prevelike teškoće. Ali to je sasvim krivi pogled na križ!

Isusu sigurno nije bilo lako niti zabavno nositi svoj križ do Golgote. Dapače, to je jedan od najtužnijih događaja, mrcvarenje Sina Božjega i njegovo razapinjanje. Sve je potonulo, ničeg više nema, gotovo je. A onda – uskrsnuće! Neopisiva radost, ushit, darovan nam je novi život, Isus je otkupio sve naše grijehe! Međutim sva ta radost ne bi niti bila moguća da Isus nije ponio križ, bio mučen i ubijen. Tako bismo i mi trebali shvaćati svoje križeve; dani su nam jer imamo dovoljno jaka ramena da ih ponesemo; trebamo ih prihvatiti s ljubavlju i ne gledati kako da ih se što prije otarasimo, već kako da ih nosimo poput Isusa.

Prije nekoliko dana preminuo je fra Juraj Vrančić, duhovni asistent mog bratstva, nakon duge i teške bolesti. Bog je na njegova leđa stavio jako težak križ, ne zato što je brojalicom ta bolest zapala baš fra Juru, nego jer je znao da on može nositi taj križ i da će taj isti njegov križ biti pouka i blagoslov za njegove bližnje. Iako prikovan uz krevet, svoju je bolest tretirao kao najobičniju prehladu.

“Punktirali su mi vodu iz pluća”, izgovarao je to kao da govori: “Malo mi curi nos, proći će kroz dan-dva.”

Nije nikada očajavao niti gubio nadu. Bolest nije bila nešto što bi ga spriječilo da izgubi svoj vedar duh. Slatkiše, koje su mu donosili u posjetu njegovi prijatelji, dijelio bi drugima kao što je nekada nakon mise dijelio bombone. Svejednako se šalio, prepričavao svoje anegdote, pokazivao nove nogometne dresove, uveseljavao druge, gledao kako da im uljepša dan. I uvijek je bio radostan i nasmijan!

Što sam naučila iz fra Jurina života? Naučila sam kakav kršćanin treba biti. Nositi radost gdje god prolazi! Usprkos teškom životnom križu!

Upravo to je ono što nam danas nedostaje: poletnosti i istinske radosti. Ne dopusti da budeš tužan kršćanin! Kršćanstvo ne tuguje jer je Isus umro, nego se raduje jer je uskrsnuo! Jer živi! Ne dopusti da te sputa tvoj križ! Prihvati ga s ljubavlju jer onog časa kada ga prihvatiš na tvoja će vrata pristizati i nebrojeni blagoslovi, iako ti se često neće tako činiti. Nekad ne shvatiš od prve kakav ti je blagoslov poslan! Ne zaboravi da je Isus uz tebe! On je tvoj sigurna luka! Tvoj križ skrojen je baš po tvojoj mjeri! Nikada nemoj zaboraviti da Bog računa s tobom.

Traje vrijeme korizme, vrijeme obraćenja i priprave. Ako već nisi, prihvati svoj križ. Sjeti se druge postaje križnog puta! Isus prima na se križ! On se vrlo lako mogao spasiti sve te muke da je htio. Ali nije.

Onog trenutka kad odlučiš prihvatiti svoj križ, odluči još nešto: prihvati ga kao što ga je prihvatio fra Jura. Radosno, s vjerom, ufanjem i ljubavlju. Blagoslovi taj križ u svome srcu i dopusti Isusu da ti ga pomogne nositi. Obrati se i vjeruj Riječi!

Tina Kamenčić, Frama Samobor

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s