2017. – još jedna nova prilika da upoznamo Isusa!

“U nebu će duša biti sigurna da ljubi Boga, da Bog ljubi nju kao voljeno dijete i da će ta ljubav trajati cijelu vječnost. Ti blagoslovljeni plamenovi rasti će zbog veće spoznaje koju će duša imati o veličini ljubavi Božje koji je postao čovjekom i umro za nas, koji je u svojoj ljubavi ustanovio Presveti Sakrament u kojem je postao hrana crvima. Također, duša će jasno vidjeti sve milosti koje joj je Bog darovao izbavljajući je iz mnogih iskušenja i opasnosti od propasti; duša će tada shvatiti da su teškoće, slabosti, progoni i gubici, koji se nazivaju nesrećama i Božanskim kaznama, bili iz ljubavi, sve sredstva namijenjena po Božanskoj Providnosti da ju dovedu u raj. Posebno će vidjeti strpljenje koje je Bog imao prema njoj nakon svakog njezinog počinjenog grijeha, pokazujući joj milosti, svjetla i pozive za svoju ljubav koje joj je dao.”

sv. Alfonz Marija de Liguori


Nekako mi se najprikladnijim za početak nove građanske godine čini staviti opis stanja koje je svrha našega života, smisao zbog kojega i postojimo. Smisao koji je danas, nažalost, mnogima nepoznanica, nešto strano i daleko, skriveno kao Amerika do 1492. Od dotične godine pa do danas mnogo toga nam je otkriveno, znamo kojekakve podatke i kako što funkcionira, ali jesmo li otkrili onoga koji je to sve doveo u takav red? Znamo li otvoriti svoja srca Bogu? To baš nije tako lako kao otvoriti čep na boci ili vrećicu od čipsa. Nije jer za ovo ti trebaju samo zdrave ruke dok ono zahtijeva srce, a današnji svijet ne voli srce, dubine i nutrinu jer se tamo svašta nalazi, radije se zadovoljava površnošću, plitkošću, vanjštinom jer nju uvijek možemo ukrasiti kao božićno drvce.

Ovih danas su svi puni želja jedni za druge, što nije loše, no često čujem – “samo nek’ je puno zdravlja i sve ostalo će se nadodati”, pomalo izvrćući mi onu evanđeosku koja kaže – samo nek’ je traženja kraljevstva nebeskoga i sve ostalo će se nadodati (inače se može pronaći u Mt 6,33). Na ovo uvijek volim u šali (a svaka ima istine) reći – i ljudi na Titanicu su imali zdravlja, ali nisu imali sreće, pa onda dođemo do zaključka da ipak treba i sreće uz zdravlje, no onda opet valja definirati što podrazumijevamo pod pojmom “sreća”? Ja podrazumijevam Božji blagoslov. To je jedina sreća koja može biti za čovjeka. Druge nema. Nema drugog imena pod ovim nebom koje bi nas moglo spasiti (i usrećiti). Ovo se može pronaći u Dj 4,12.

E tu onda nastaju problemi jer – “što će meni Božji blagoslov kad sam bolestan, kad ne mogu ništa, a možda i umrem za koji dan?” Ovo bi bilo sasvim ispravno gledanje na život i sasvim legitiman stav kad bih vjerovao da je sve što postoji ovaj život. Kad ne bi postojalo nebo, čistilište i pakao, ja bih prvi zastupao ovaj stav. Međutim smrt nije kraj, to je samo prijelaz u jedan drugi život koji će trajati vječno i uvelike će se razlikovati od ovoga ovdje. Pa se ja pitam, i sebe i vas – da se situacija zadesi baš ovako kako ću je upravo staviti pred vas i da morate birati što biste izabrali: zdravlje bez Božjeg blagoslova ili Božji blagoslov bez zdravlja? Sada sam malo zaoštrio stvari čisto da svojim odgovorom na ovo pitanje vidimo gdje smo. Znamo – ako smo se spremni odreći i zdravlja radi Boga, pa dat će nam Bog i zdravlja. No, izgleda da ovo teoretski znamo i u pola noći kad nas netko pita, ali kad treba u praksi sprovesti malo škripi, zar ne? Bog nas neće pitati kakvi smo bili u teoriji, nego kako nam je išla praksa.

Što bi Isus učinio kad bi pred njega bio stavljen ovakav izbor? Bog koji zaslužuje kraljevski doček na zemlji samim tim jer je Bog, jer je sve ovo stvorio, sve nam omogućio, kad dolazi na zemlju ne žele ga nigdje u gradu primiti. Da sam ja Bog, vjerojatno bih rekao – e pa dobro, kad me ne želite kraljevski primiti da se rodim u gradu kako i dolikuje jer sam Bog, odoh ja nazad u nebo kod Oca, tamo mi ništa ne nedostaje, a ovdje mi i pošten doček uskraćujete. Međutim, što naš Bog radi? Kao da kaže: “Toliko vas ljubim, toliko želim biti s vama, ma ne treba mi ni grad, ni selo, dajte mi neku priprostu štalicu, ma i tu se mogu roditi, samo da budem s vama jer toliko moje srce žeđa za vama!” Bog se bio spreman odreći luksuza, odreći onoga što bi se trebalo podrazumijevati da dostojno kao Bog dođe na ovaj svijet (čitaj: zdravlja), radi ogromne ljubavi kojom nas ljubi (čitaj: Božjeg blagoslova). A to je bio tek početak, tek rođenje. Sjećamo se što će ga kasnije još zadesiti.

Svi mi za ovu godinu imamo neke stvari koje želimo ispuniti, no je li nužno ispunjenje svega što smo si zacrtali pun pogodak? Ne mora biti, no znam za jedno ako postignemo da sigurno neće biti promašaj – ako ove godine još bolje upoznamo Isusa. Primijetili smo da čini stvari koje nam na prvu nemaju logike. Upoznajmo ga da shvatimo Njegovu logiku, da uđemo u Njegovu logiku, da nas ona preobrazi da budemo korak bliže stanju opisanom na početku teksta. Nebo ne započinje na onom svijetu, predokus kušamo već ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s