FOTO: Duhovni kapitul Osječkog područnog bratstva: “Hvaljen budi, Gospodine!”

U Vukovaru se od 21. do 23. listopada održao Duhovni kapitul Osječkog područnog bratstva. Oko 17 sati kod franjevačkog samostana u Vukovaru pristizali su framaši iz naše lijepe Slavonije. Kao framašicu me posebno iznenadila srdačnost i radost koja se odražavala među tim predivnim mladim ljudima. Udomaćila nas je, kako je već napisano, Frama Vukovar, koja se posebno trudila i pridonijela ljepoti ovog Kapitula. Područno vijeće i duhovni asistent fra Davor pozdravili su nas i uputili u program. Krenuli smo skupa na krunicu i svetu misu koju je predvodio fra Davor, a nakon duhovne okrjepe dobili smo i večeru. Imali smo zatim prvi rad u skupinama. Upoznali smo se međusobno i s drugim grupama kroz poučne igre.

Potom je bilo klanjanje pred Presvetim. Sve smo predali Isusu u ruke i tražili ga da nas nauči moliti.

Krenuli smo na počinak u obližnju školsku dvoranu. Spavanje na podu je nekima predstavljalo nelagodu, ali sve se isplatilo. Probudili su nas dečki svojim zanimljivim pjesmama. Jedna kitica išla je ovako:

“Bože moj probudi je, aleluja.
Cijelu noć je hrkala, aleluja.”

Puno se lakše probuditi kada se najprije iskreno nasmije. To jutro smo nakon doručka i molitve slušali fra Petera iz Našica kako svjedoči i ukazuje na Božju ljepotu u prirodi. Tako se naš sveti Franjo kroz prirodu i stvorenja mogao diviti Stvoritelju – sve ga je upućivalo na Njega. U radu po skupinama smo razgovarali o tome kako mi doživljavamo prirodu i svaka grupa je imala zadatak prikazati jednu od kitica Franjine Pjesme stvorova. Tako su se izredale pohvale sunca, mjeseca, zvijezda, vjetra, vedrine, vode, ognja, zemlje i ostale u zanimljivim pantomimama.

Posjetili smo Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru. Svatko je na svoj način doživio ovo mjesto.  Kasnije je dio grupa posjetio Dom za starije i nemoćne, a dio Socijalnu samoposlugu. U Dom smo donijeli veselje svojim instrumentima i pjesmama, a isto tako su oni nama svojim toplim osmijehom i riječima dali puno radosti.

Navečer smo predmolili krunicu, a fra Peter je predvodio Svetu Misu. Ukazao nam je na važnost molitve kako bi se ispunili Duhom Svetim te tako donosili plodove da ne budemo poput neplodne smokve iz Evanđelja. Nakon večere smo u svojim skupinama smišljali rješenje zadanog problema. Jedan dio grupa je imao obiteljsku situaciju i to hoće li otac djeteta prihvatiti dijete svoje djevojke ili ne. Drugi dio grupa je imao temu framaških izbora. Morali su odlučiti koga postaviti za predsjednika: mirnu i pobožnu osobu ili zabavnu osobu punu samopouzdanja te pokušati naći rješenje za situaciju u kojoj se unaprijed dogovara tko će preuzeti koju funkciju u vijeću. Ishod obiju situacija bio je sretan. Nabolje grupe bile su nagrađene. Tim zadatkom nam je sestra Samuela stavila naglasak na zajedništvo.

Večernja molitva je bila posebna. Svatko je morao nadopuniti molitvu “Isuse, zapali u meni…”. Po grupama smo pristupali križu i izgovarali svoje molitve. Animatori su u ime grupe stavljali lučicu do križa. Sestra Mirjam je govorila o molitvi kojom se duh uzdiže k Bogu. Kao maleno dijete koje plače za majkom Bog se odaziva na naše molbe. I kao što sol daje okus hrani, tako je molitva u svakom našem djelovanju kao ugodna hrana Bogu. Zajedno smo pjesmom završili molitvu i zajedničkom slikom drugi dan Kapitula.

Sutradan smo nakon doručka imali završni rad u skupinama. Pričali smo o onome što smo doživjeli na Kapitulu, zapitali smo se zahvaljujemo li dovoljno Bogu za sva dobročinstva. Odlučili smo da ćemo više zahvaljivati i to smo započeli smišljanjem pjesme zahvale. Neki su nakon jutarnje molitve otpjevali, neki izrecitirali, a neki i odglumili svoje pohvale. Zaputili smo se prema crkvi gdje smo predmolili krunicu i slavili svetu misu. Radost je bila još veća jer smo slavili Misijsku nedjelju, a bilo je i krštenje. Fra Mario je rekao kako je važno ne pouzdavati se potpuno u sebe. Ako nas molitva ne mijenja, mi trebamo nju mijenjati. Još jednom smo zaplesali naš framaški ples i pošli na ručak koji je bio vrlo ukusan.

Neko vrijeme smo se družili, pjevali i plesali, a potom radosni pošli svojim kućama. Vjerujem da je ovaj Kapitul svakom framašu donio duhovnu snagu i radost zajedništva.

Mir i dobro!

Ivana Nikolić, Frama Sikirevci

Više fotografija možete pogledati na Facebook-stranicama Frame Sikirevci i Frame Vukovar.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s