A što je Božja volja?

bozjavolja

“Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka!” (Mal 3,6). Prije stvaranja svijeta, danas i za pet tisuća godina Gospodin je bio, jest i bit će savršen, beskrajna ljubav i sama dobrota. Ne mijenja svoju volju, već mi mijenjamo svoju kako rastemo u spoznaji njegove. Do ovoga možemo doći i drugim putem – koristeći isključivo zdrav razum: Bog je savršen, a svojstvo savršenosti je nepromjenjivost. Ako bih ja nešto promijenio, to znači da sam nešto bolje i savršenije otkrio, to znači da sam time porastao u savršenosti iz čega proizlazi da nisam savršen, što nam u obrnutom smjeru govori da Bog koji je savršen, najsavršeniji, ne može i nema potrebe rasti u savršenosti. Njegova ljubav, volja i sve ono što on jest kakvo je bilo otpočetka, takvo je i danas – savršeno, dakle, nepromjenjivo. Naravno, to što je Božja volja uvijek ista ne podrazumijeva da mi uvijek znamo koja je. Ranjeni smo grijehom, u stanju smo pale naravi. Nije nam uvijek tako jasno otkrivena Božja misao. Možda nam zato i nije tako lako zamisliti savršenost (kao što je nekomu teško zamisliti okus kavijara ako ga nikad nije probao), ali – kako vidimo – razum može nesmetano teoretski predočiti takvo stanje.

Budući da je Bog savršen, ne mijenja se te sa svakim od nas ima svoj plan, podrazumijeva se da plan koji ima s nama za ovaj naš jedan jedini život, prvu i posljednju priliku da budemo vječno s Njime, ostaje uvijek isti bez obzira na naše djelovanje. Što to znači? Ukratko: nemoguće je svojim postupcima natjerati Gospodina da promijeni svoje “mišljenje”. Naširoko: nemoguće je da te je Bog do svećeničkog ređenja pozivao na svećeništvo, a nakon toga odjednom želi da to napustiš. Nemoguće je da ti je dao za suprugu ženu koja ti već jest, a onda za pet godina kaže da se trebaš od nje rastati. Nemoguće je da te Gospodin poziva da vršiš zapovijedi Njegove kako bi bio sretan već na ovome, a pogotovo na onome svijetu, pa da ti za pola godine kaže kako ih možeš zanemariti – živi kako želiš. Nemoguće je da Gospodin kaže da je On sam prisutan u euharistiji, pa da za tisuću godina kaže – to je bila samo simbolika. Nemoguće je da je, dok je hodao zemljom, upozoravao na pakao, a da nam danas govori da se samo šalio.

Situacija se može zakomplicirati. Navest ću dva primjera. Što ako je netko krenuo putem svećeništva pa napustio poziv i otišao u brak? Što ako je mlada djevojka bila u zatvorenom samostanu uvjerena 100 posto da je to za nju te za nekoliko godina napustila takav život sada uvjerena 100 posto da to više nije za nju? Potonji je primjer jedne moje prijateljice. Kako to objasniti? Krenut ću od prvog primjera. Ako je Gospodin nekoga uistinu pozivao na svećeništvo (ovo je vrlo važno – ako je uistinu imao poziv), dotični se zaredio, pa se nakon mnogo godina služenja Bogu negdje zalomilo te nastavio život u braku, moramo znati da će i nakon toga Bog biti uz njega; nikako neće biti otpisan i zaboravljen što se Gospodina tiče. Istina, on tada u svome životu više ne živi plan A, već plan B, da se tako izrazim, te do konca života neće više biti onako do kraja ispunjen, uvijek će mu nedostajati “ono nešto”. Zašto? Jer mi jedino do kraja možemo biti ispunjeni vršeći volju Božju (plan A), sve je drugo manje savršeno, sve drugo nije Božja volja jer smo stvoreni od Boga te nas zbog toga jedino On može ispuniti kao nitko drugi. Drugim riječima, jedino nam vršenje volje Božje (plana A) može donijeti istinski mir i radost. Logički, jedino On zna što je najbolje za nas jer nas je stvorio, stoga slušajući Njega jedino možemo biti apsolutno i potpuno sretni. S druge strane, ne treba osuđivati one koji su napustili plan A jer, kao prvo – ne znamo okolnosti ni pojedinosti kako se to sve zbilo, a kao drugo – ne znamo što krije nutrina drugoga čovjeka, je li on uistinu imao poziv. To je poznato njemu i Gospodinu. Ako zapravo nikada nije imao poziv, onda sve ovo dosad napisano možete prekrižiti. Pozvani smo moliti, a Gospodin svakako nikada nikoga ne ostavlja. Mi smo ti koji Gospodina ostavljamo i u tome je sav problem svijeta.

Slikovito govoreći, ako je Božja volja da ti voziš čitavi auto dok ne dođeš do cilja, a ti ga polupaš, probiješ gume i razbiješ stakla, Bog će ti opet dati goriva da, unatoč tomu, stigneš do cilja. Ako ne ostaviš Gospodina, neće ni on tebe, ali taj put do cilja više neće biti isti kao što bi bio s čitavim autom. Čitav auto je plan A, Božja volja za nas, a sve ostalo – više nije to to. Dakako, ne zaboravimo da ovdje govorim o specifičnoj situaciji; postoje staze gdje Bog nadolije goriva i popravi auto, također, postoje odluke gdje plan B vodi u pakao, primjerice: Božja volja je da se osoba ostavi alkohola i bludnosti, ako to ne napravi, jasno je što će se zbiti, no ovi primjeri nisu moja današnja tema. To je jedna druga razina govora o Božjoj volji, to je ono na što Gospodin upozorava u Bibliji:

  • “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 7,21).
  • “Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka” (1 Iv 2,17).
  • “…da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji” (1 Pt 4,2).
  • “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2).
  • “Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!” (Ef 5,17).
  • “Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga…” (1 Sol 4,3-5)

Idemo na drugi primjer. Iskrena osoba, otvorena Bogu, želi živjeti po Njegovoj volji, prepozna da je to odlazak u samostan, međutim, ne bijaše dugo, prepozna sada da to ipak nije za nju. Što je posrijedi? Navodim stvarne primjere iz života drugih koji su mi o tome posvjedočili. Bog neke duše poziva u samostan na samo godinu-dvije, a zapravo ih na duže staze poziva na obiteljski život. Poziva ih tu godinu u samostan radi njihove izgradnje, jer jedna godina života u samostanu može biti plodonosnija i promijeniti čovjeka više nego dvadeset godina izvan. Netko tu stekne iskustvo koje više nigdje za života neće steći i tako se pripravi za brak. Isto tako, ima ih i među mojom braćom koji nisu od prve došli u franjevački red, nego su prije toga bili u drugim zajednicama. Za neke Gospodin hoće da upoznaju druge redove prije nego dođu u onaj koji On za njih uistinu planira. Zašto je to tako? To je poznato Gospodinu i onome kojega Gospodin tako vodi. Možda će tamo steći iskustvo koje drugdje neće, a bit će mu potrebno kasnije u životu tamo gdje ga Bog želi i treba. Gospodin sve čini iz savršene i beskrajne ljubavi, stoga nam želi pružiti ono najbolje što može, ma koliko to u našim očima odavde često čudno i neobjašnjivo izgledalo. Misli naše nisu misli Njegove. Potrebna je vjera u ljubav Božju.

Stoga, vidimo, nije nimalo lako reći što je Božja volja za koga. Svatko može i mora za sebe znati što je Božja volja, ići tim putom, no za drugoga to ne može u potpunosti znati (ovdje ima iznimki!). Bog nekad vodi vrlo čudnim putovima, no poanta je da kročimo njima i kad su puni drača, a Božji jesu takvi jer je i sam njegov bio takav. Izvrsno se u ovu temu uklapa primjer Abrahama i Izaka. Na duge staze nije bila volja Božja da Abraham uistinu ubije Izaka, ali mu je to naložio kušajući vjeru njegovu. Božja volja nije neka unaprijed složena shema po kojoj se živi; naprotiv, svatko od nas je jedinstveno stvoren pa Bog ima jedinstven plan; neke poziva u zatvoreni samostan, a neke u misije. Vidite koja ogromna razlika, a oboje je Božja volja bila, samo jedno za ovoga, drugo za onoga.

Ne govori uzalud papa Franjo da dopustimo da nas Bog iznenadi. Zato je potreban svakodnevni intenzivni molitveni život i osluškivanje Božje riječi u tišini kako bismo što bolje razumjeli što Gospodin traži od nas, a kada razumijemo, moliti ga za hrabrost da to izvršimo, za poniznost da se ne oholimo te za ljubav da to donese ploda za vječnost. Vjerujem da je za svakoga od nas Božja volja ono najdublje i najiskrenije što čovjek želi u svome srcu jer Bog nas je stvorio i utisnuo svoj pečat u nas, utisnuo sebe kako bi nas priveo k sebi. Koliko god današnji svijet uporno želi pobjeći od Boga, štoviše, odstraniti ga na svaki mogući način, ipak čovjek ostaje slika Božja. Dušu koju ima ne može odstraniti; može nagrditi, uprljati, ali duša ostaje duša, ono Božje. Bog nas je stvorio, a ne mi sami sebe. I Bogu hvala na tome kad znamo da je to učinio iz nikakve druge nakane doli iz samo jedne jedine – čiste, savršene i beskrajne ljubavi! Blago onomu koji ovo spozna! “Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega” (Lk 8,10).

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s