FOTO: Nacionalno hodočašće u Asiz i Rim

nacionalno_hodocasce_rim

Prošlog tjedna u Trsatskom svetištu započelo je Nacionalno hodočašće Franjevačke mladeži iz Hrvatske u Asiz i Rim. Ovo je hodočašće obilježeno jubilejem milosrđa i proslavom 800 godina otkako je naš serafski otac Franjo od pape i Gospodina isprosio milost potpunog oprosta u Porcijunkuli – Gospi od Anđela. Zahvalni na tome daru, u zajedništvu područnih bratstava Frame, sedam dana bili smo svjedoci Božjeg milosrđa.

Hodočašće Frame u Rim i Asiz, kao što i sama riječ kaže – hodom častiti. Mi smo stvarno u ovih predivnih šest dana častili našeg Gospodina, svirajući, pjevajući, milosrđem, poniznošću, ali najviše dajući ljubav jedni prema drugima. Kada smo krenuli, bilo je 100 mladih u jednoj grupi, a kad smo se vratili bilo je 100 braće i sestara koji se prihvaćaju i vole i koji pokušavaju slijediti svetog Franju – “bagera” koji je raščistio put, kao sto je to sveta Klara radila vjerno i ponizno. Predivno iskustvo koje se zasigurno pamti cijelog života! Ostaje u srcu! (Marko Mirosav, Frama Rijeka-Trsat).

Prvi dio hodočašča, preciznije do petka, 26. kolovoza bili smo u Asizu – rodnom gradu svete Klare i svetog Franje. Ondje smo imali priliku razgledati sveta mjesta poput Bazilike sv. Franje, Bazilike sv. Klare, groba sv. Franje i sv. Klare, Asišku katedralu sv. Rufina, rodnu kuću sv. Franje, samotište Carceri, crkvicu sv. Damjana gdje je Franji s križa progovorio Isus.

Vrhunac je svakako bila Porcijunkula – Gospa od Anđela, kolijevka Franjevačkog reda. Kao što je rekao jedan naš fratar: “Franji je u bazilici tijelo, ali ovdje u Porcijunkuli mu je duša”. Uistinu, ta mala crkvica dokaz je da se Bog objavljuje u malenosti, poniznima, jednostavnosti, u skromnima. Ondje smo izmolili potpuni oprost, a te večeri prvi smo put kao hrvatski hodočasnici pohodili polje Carceri gdje je Franjo porpoviojedao pticama. Bilo je to lijepo iskustvo jer su nas dočekali braća i sestre iz Franjevačkog svjetovnog reda i s upaljenim svijećama uputili nas u dug mimohod.

Uvijek kad sam na ovakvim događajima osjećam se kao dio nečeg većeg od same sebe. Ovo me hodočašće obogatilo s toliko prijatelja, starih i novih. Činjenica da smo bili okupljeni iz svih krajeva Hrvatske, da zajedno slavimo Krista i pratimo put svetoga Franje u Asizu pravo je svjedočanstvo riječi “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima” (Mt 18,19-20). (Paula Stier, Frama Samobor)

Sutradan smo krenuli prema Grecciu gdje smo slavili božićnu misu u spomen prvih jaslica koje je ondje napravio naš Franjo. Zatim smo se uputili u Fonte Colombo, mjesto gdje je Franjo napisao Pravilo Reda manje braće, a navečer smo krenuli za Rim.

U subotu bili smo u Rimu – Vječnome gradu. Imali smo priliku ući u razne crkve i bazilike kao što su: Maria Maggiore, Crkva sv. Augustina, Crkvu Isusovu s grobom sv. Ignacija Lojolskog i Franje Ksaverskog, baziliku svetih apostola s grobovima sv. Petra i Pavla, crkvu Ara Coeli gdje je pokopana i naša bl. Katarina Kosača, baziliku sv. Ivana Lateranskog i brojna druga mjesta. Vrhunac je bila bazilika sv. Petra u Vatikanu i misa kod Svete Stolice. Ondje smo mogli pohoditi grobove brojnih papa od kojih svakako treba istaknuti sv. Ivana Pavla II. i Ivana XXIII.

Bio mi je to jedan od najljepših tjedana u životu jer je bio ispunjen molitvom, pjesmom, plesom, druženjem i hodočašćenjem na mjesta koja su vrlo važna za nas framaše, ali i za kršćane općenito. (Ivan Fićković, Frama Požega).

Nedjelju, zadnji dan našega hodočašća, obilježilo je posjet svetištu La Verni – mjestu gdje je sv. Franjo, potpuno suobličen s Kristom, zadobio svete rane tj. stigme. Ondje smo imali priliku u miru i samoći razmatrati i moliti. Na kraju, pomalo tužni što je završilo, ali presretni i zahvalni što se dogodilo, rastali smo se i krenuli prema svojim kućama i bratstvima. Novi i obnovljeni možemo biti samo svjedoci velike milosti – nama samima, našim bližnjima i svima koje susrećemo.

Svjedočanstvo hoda po meni najbolje opisuju riječi “ljubiti i biti ljubljeni”. Na ovom hodočašću te su riječi oživjele. Davanje svoga srca drugome i obrnuto ono je što smo mi svjedočili zajedništvom na hodočašću u Godini milosrđa. A sada ćemo to nastojati primijeniti u svojim crkvama, obiteljima, društvu i bilo gdje nas On pošalje. (Karla Radović, Frama Sinj)

Iako mi je ovo bio sedmi posjet Asizu, on uvijek za mene skriva nešto novo, nešto što me poziva da dođem opet. Ovaj put otkrio sam kako je Bog uistinu milostiv. Prije svega jer je pozvao dvoje malih običnih ljudi poput Franje i Klare koji su uspjeli razdrmati cijeli svijet i čija karizma živi još i danas nakon osam stoljeća. Drugo, sretan sam i zahvalan što je Bog pozvao mene i sve nas da budemo dionici i baštinici upravo te karizme.

Zajedništvo nas stotinjak mladih, sve što smo čuli u katehezama i na susretima, radovima po grupama, malim i običnim razgovorima, molitvama i osami, razmatranjima na grobovima svetaca i svetim bazilikama – velika je milost, a mi svjedoci te milosti. Mi smo uistinu nosili sve nas i sve naše na ovo hodočašće. Mi smo bili njihovi misonari, a sada to postajemo jer smo se vratili ondje gdje smo poslani.

  • Gospodin me pitao želim li da me iznenadi. Naravno, moj je odgovor na prvu bio da! No, kako se datum hodočašća promicao, napasti su postajale sve češće i jače i prvotno da poprilično poljuljale. U konačnici to prvotno da Gospodinu ipak je opstalo, a meni u srce utisnulo novu nezaboravnu životnu sličicu koja će srce zauvijek napajati slatkoćom milosrdne Ljubavi našega Gospodina. (Mirna Svoboda, Frama Pula-Sv. Antun)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s