Opet trebamo…

Opet trebamo….Zar ne?! O čemu pišem? O Hodu. Uvijek kada dođem na stranicu Frama portala vidim što je najčitanije ovog mjeseca. Bilo da je mjeseca, tjedna ili općenito uvijek je to bilo Radost iščekivanja prvog Hoda. Prvi Hod. Kad ne znaš što te čeka. Kad ti je to još uvijek nepoznanica. To je kao jednadžba u kojoj x+y daje možda strah, a zapravo donosi radost i jednu veliku, najveću uspomenu na te dane. Nema za mene Hoda, ali zato ima Krakow koji već lagano prolazi dok ja ovo pišem. Ja u Krakow ne idem. Tužna sam zbog Hoda. Tužna sam što ga nema. Žalosna. Hod je kao dio mene, a sad su mi ga iščupali. Ima dana kada sam  napola u mislima na Hodu, a napola reagiram oko sebe. Jednim dijelom sam tu, a drugim dijelom na Hodu. Zatvorim oči i sjetim se svih lijepih trenutaka provedenih na Hodu. Suza ide, jer nisam tamo.

11796208_10204376096675103_617177386122649915_n

Baš me zanima koja bi nam bila ruta? Sve me zanima, a sve to saznat će se iduće godine. One godine kada ni ne znaš hoćeš li moći ići. Sve je to u Božjim rukama. Sve je to u njegovoj Svetoj Volji. Hod. Uvijek mi je na umu Hod. Uvijek sam tamo. S braćom i sestrama. Sada mogu napisati da su ti ljudi Svjetla Hoda. Ne grada koji te privlači svojim blještavilom svjetala, već Hoda. Hod na koji te sveti Franjo zove. Pokleknula sam pred Gospodinom i zahvalna sam mu na tim svjetlima. Mojim svjetlima koji obasjavaju put do Boga. Svjetla Hoda. Zahvalna sam  na tom daru. Daru Hoda. Daru bratstva. Daru zajedništva. Daru jedinstva.

Opet trebamo….

I sada nadahnuta riječima moga pastira i ovdje kolumnista Filipa Polegubića pišem:

Bježali smo od Hoda, a sada trčimo za Hodom.

Sada ga opet trebamo.

Naravno da opet trebamo.

Opet trebamo Hod.

Opet trebamo upoznati svoju braću i sestre.

Opet trebamo maknuti zidove i pustiti nove osobe u naš život.

Opet trebamo učvrstiti prijateljstva i bratsko-sestrinske odnose.

Opet trebamo novu obnovu koja će graditi nas.

Opet trebamo nove korake franjevaštva.

Opet trebamo ponizne primjere od kojih možemo učiti.

Opet trebamo nove dogodovštine kojima ćemo se smijat.

Opet trebamo nove nadimke koje će nas podsjećivati na ljude.

Opet trebamo otkriti talente.

Opet trebamo kao braća zajedno biti.

Opet trebamo međusobno si pomagati.

Opet trebamo igre ,smijeh, radost, pokoju tugu i bol.

Opet trebamo vidjeti jedni u drugima hrabrost i borbu za ciljem.

Opet trebamo…

Opet trebamo Hod.

Sada je čežnja i želja za Asizom još veća.

Nostalgija me hvata. Ništa ne može zamijeniti taj Hod.

Taj predivni Hod.

11822323_10207413209717754_4443685588506592222_n

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s