Kamenje, crvene bubice i kamenjarke

U ovom našem primorskom kraju sve već nekako miriše na ljeto! Vani je sve toplije, more nas zove da otvorimo sezonu kupanja (iako je još ipak hladno, bar za mene), a duži dani pozivaju da ih što bolje iskoristimo. S druge strane, u tom nizu asocijacija, svakako jedno mjesto treba zauzeti i kamen. More, obala, plaža, Sunce, a onda treba i kamen dobiti svoje mjesto, ako ništa, bar da sjednem na njega u hladu. Ovoga puta, to sjedenje u hladu ostavilo mi jedan novi dojam. Ne znam jeste li kad obratili pozornost na one neke sićušne male crvene bubice koje u svojim kolonijama šeću po kamenju i betonu. Nikako nisam uspio pronaći nešto više o tim malim bubama, makar njihovo ime. Na kraju, nakon konzultacija i pretraživanja, otkrih kako je riječ o tzv. baršunastoj grinji.

kamen i more

Zaboravih na kamenje! Dakle, kamen – suh, žedan, oštar, siv, hladan i težak. Imaš li ti katkada osjećaj kamena u svom životu? Ono, da te nešto baš žulja, stoji na putu, ostavlja teret. Spotakneš li se ikada o taj svoj kamen? Ili, uspijevaš li ga nekako maknuti, preskočiti, zaobići? Joj, da ne izostavim – uspijevaš li kako s tim kamenom živjeti? Svakako da u našim životima postoji kamenje. Neko nam smeta, nekih se rješavamo, neke preskačemo. Sada se zadržimo na onom kamenu koji nam od svih najviše otežava kretanje ili nam jednostavno uzima previše prostora.

I na tom kamenu gmižu male baršunaste grinjice… Pune energije! Čovječe, pune elana! Ne samo to… One su toliko sitne, a toliko uočljive, jer njihova crvena boja doslovce dreči. I nisu same, ima ih jako puno. Na tom suhom, žednom, oštrom, sivom, hladnom i teškom kamenu one ipak pronalaze prostor i hranu za svoj život. Nije li to fascinantno?! I da ne ostanemo samo na fauni, imamo i floru. Ako se okreneš oko sebe, pronaći ćeš kamen na kojem rastu mesnate biljke. Kako? Rastu, šire se, čak i cvjetaju! Očito su baršunaste grinje i kamenjarke iskoristile naočigled sve negativno kod kamena, ušli u neki oblik suživota i tako postale upravo autentične. Crvena bubica i mesnata biljčica bez kamena nisu autentične.

Mogu li se ja sprijateljiti s kamenom u svojem životu? Je li moguće naočigled tu tvrdokornu nakupinu vapnenaca iskoristiti za jačanje kosti kalcijem, odnosno posvećenje? Ma ne, lakše je stajati i gledati u nj – kako je velik, kako je snažan! Da su tako u kamen gledali planinari i alpinisti, nama bi danas vjerojatno bilo poznato samo ne neko skijalište, nego brdašce za piknik. Pronađi kamen s kojim se boriš. Iskleši ga, uzmi dijelove i kao Franjo gradi novu kuću, novu Crkvu. Uzmi taj kamen, popni se na njega, jer ne znaš što je iznad ili iza. Uzmi alatku u ruku, od takvih kamenja rade se najveličanstveniji kipovi i figure. Nekima je kamen jedina zašitita, špilja, dom. Na kraju krajeva, ugledajmo se svi zajedno u tu šićusnu baršunastu grinju i kamenjarku te uočimo da sve u našem životu može izaći na posvećenje po kojem postajemo autentični. Jednostavno? Nije! Moguće? Jest!

Bliži se ljeto. Kamenja će biti u okolici više nego prije (i doslovno i preneseno). Nekad je dovoljno uzet neki kamen, napraviti od njega igru sa žabicama u moru (radosti nikad dosta!). Ako ugledaš baršunastu grinju ili kamenjarku, neka nas svih posjete kako i kamen može biti vrijedan dio našeg života. Ne trebamo s njime čak katkada ni baviti, ako ništa prihvatiš ga i nasloniš se u hladovini. Ali ne možeš ni tako neprestance. Ne zaboravimo da ,,kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“ (1 Pt 2,8).

kamen zaglavni

Oglasi

2 Comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s