Hrabri hrast

hrast1

Ponekad (možda i često) nije nam poznat život svih onih ljudi koji tiho mole, žive skrovito, ponizno i skromno, posvećuju svu svoju svakodnevnicu, a sve toliko poput svjedoka i sveto. Tražimo li to isto dalje od ljudi, treba se zaviriti u prirodu. Upravo u njoj možeš uočiti tu skrovitost, netaknutost ljudsku, prisutnost Božju. Jedno takvo mjesto u kojem se spaja priroda sa simbolikom, život s egzistencijom, nalazi se i u mojoj okolici.

Kada se zaželim svježega zraka, šetnje radi zdravlja (i kao neke ,,linije“), koje sunčane zrake, malčice mira i tišine, prilike za molitvu – odem do te prirode koja pruža skrovitost, ljepotu i odmor. Odem do jednog stoljetnog hrasta. Usred prirode nalazi se on – star i ranjen, a toliko velik i jak. Čak su i vatru u njemu palili, tako da mu se godovi i godine ne mogu prebrojati. Ali, unatoč svih tih rana i boli, on je postojan! Može ga se uočiti i izdaleka, jedan običan stari hrast. Iako je još gol i nosi samo koji suhi list (neotpadnut zbog blage zime), i on je prošao svoje korizmeno vrijeme. Pripremio se za dolazak Uskrsa! Čeka samo još da uđe dublje u proljeće i da propupaju već pomalo vidljivi izdanci lišća koji će zahvaljujući suncu, vodi i jakom korijenju kao temelju, dočekati tu preobrazbu. No, to vrijeme preobrazbe bit će blagoslovljeno kao i sve godine iza njega, jer godišnja doba i vrijeme svakodnevna su prilika za nove preobrazbe i rast.

hrast2

Naočigled tako neugledan, skriven, gotovo mrtav, skrovit i običan hrast – a tako veliko svjedočanstvo hrabrosti i borbe za život. Ujević bi rekao da su Visoki jablani ,,gordi“ – ovaj hrast zasigurno je taj jablan. Međutim, da ova sličica ne ostane sama, valja je oživotvoriti… Čemu me može naučiti hrast, drvo? Bog je stvorio prirodu, a u njoj valja prepoznati Stvoritelja, baš kako je to i aktualizirao naš asiški siromašak. Hrast stoga uči da unatoč kiši i vjetru valja ostati hrabar; da unatoč rana, opekotina duše, tjelesnih nedostataka, nedostatka pažnje drugih – ostati i biti postojan (usp. Dj 2, 42)! Od jednog malog žira do ovog hrasta, od sićušnog zrna gorušice do stabla – ,,(…) jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske“ (Mk 4, 32).

 

Stjepan Lice naslovio je jedno razmatranje ,,Uči od stabla“, a ja s njime potičem sve nas da učimo od stabla (Više u knjizi: Zagrli život: razmatranje Uči od stabla). Dakle, hrast neka nas uči i nauči da Bog posvećuje naš život i da unatoč poteškoća možemo davati plodove dobra. Za kraj, ne preostaje ti ništa nego zaviriti u svoj džep, pronaći ovu sličicu i u svojoj okolici zamijetiti hrast koji te potiče da i ti postaneš hrabar!

 

 

Oglasi

3 Comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s