Moje ponovno rođenje

za clanak
Urođeni optimizam tj. karakter kakav me i obilježio, izvukao me iz tadašnje teške kalvarije zacrtanih prepreka jer je On jednostavno smatrao da mogu izdržati takav ogromni teret… Ponekad sam se i ja preispitivala zašto su se baš meni morale dogoditi tako ružne stvari u samo odjednom. Taj me negativan pečat obilježio jedan dobar period mladosti, kada bi se zapravo trebalo živjeti “punim plućima…”

Naime…

Dana 24. listopada 2004. godine totalno se preokrenuo moj životni tijek. Toga me dana me zadesila prometna nesreća u kojoj sam stradala kao pješak. Nažalost, ostavila je dugotrajan pečat u mom životu koji me pratio iz minute u minutu, a prati me – istina – i dandanas, ali u manjim količinama – hvala Bogu…

Udarac auta bio je izrazito težak (udarac glave) te je bilo upitno hoću li uopće preživjeti. Zbog duboke kome u kojoj sam bila danima u mom se mozgu dogodilo puno promjena: gubitak ravnoteže, koordinacije, nemogućnost održavanja na površini vode tijekom plivanja u moru, otežana grafomotorika, komuniciranje s drugim ljudima uz prisutnost neujednačenog uzimanja zraka i sl.

Medicinsko osoblje donosilo je zaključke kako neću biti kao i prije u smislu samoodrživosti, ponovnog pohađanja redovnog obrazovanja, obavljanja nekih uobičajenih funkcija. No čvrsta vjera mojih bližnjih imala je utjecaja na mene, tako da sam nakon neizvjesnog stanja buđenja počela pokazivati blage znakove vraćanja u životnu normalu.

Samom početku osvješćivanja svog postojanja prethodio je dugotrajan proces slaganja “kockica” uobičajenih pojava. Uz puno smijeha, suza, prednosti, nedostataka, uspona, padova, vrlina, mana; polazeći od nule, nekako sam uspjela nadoknaditi svih osam godina, naravno, uz Njegovu pomoć davanja i snage i volje koje sam primila da uspješno prebrodim određene segmente.

Vjeru u Boga definiram kao oslonac i veliki dar prihvaćenog putem Njegovih signala koji su upućeni preko naših rezultata vezanih isključivo za našu dobrobit, koji će na koncu svega uroditi plodom i dovesti nas do pobjede. Vjera u Njega dosta mi je pomogla da prihvatim stvari onakvima kakve one zapravo i jesu, a i da dobijem odgovore na pitanja otisnuta u gornjem sadržaju dubokoumnih razmatranja, tj. rezoniranja rečenica sa čitalačkog stajališta.

Globalizirajući korpus tih izazova, došla sam do zaključka da osobe koje prožive tako tešku životnu fazu nikada ne smiju posustajati, tj. pomiriti se sa stanjem u kakvom se nalaze, ali prihvatiti ga svakako trebaju. Postupajući s optimizmom, sve je na kraju krajeva ostvarivo.

Svatko od nas stvoren je na Božju sliku i priliku i trebamo se prihvatiti onakvima kakvima se zapravo i očitujemo. Nipošto ne trebamo tražiti “dlaku u jajetu” kako bismo se isticali čim savršenijim individualnim cjelinama, nego biti ono što jesmo i prepustiti stvari da teku same po sebi.

Treba pronaći smisao života, u čemu nam definitivno pomaže molitva. Nikada se ne smije gubiti nada, pa čak i u onim najtežim trenucima jer za sve postoji izlaz. Osobno sam zadovoljna svojim sadašnjim uklapanjem u ovaj životni tijek jer mi se većina toga vratila u normalu čemu je prethodila molitva i vjera te stopostotno predanje Bogu. Božji su putovi nepredvidivi i nedorečeni.

Budući da svatko od nas nosi neki svoj križ, uvijek treba biti uzdignute glave jer će se jedino na taj način uvidjeti svoj traženi cilj. On nas nikada neće opteretiti preko naše izdržljivosti, nego će za svakoga od nas odrediti distanciranu granicu naših snaga.

Neka se u budućnost polazi shvaćanjima gdje bismo se mogli skrasiti u pravom svjetlu. Biti borac u životnoj kolotečini jedan je veliki plus za ostvarivanjem željenih postignuća kakvima ih i očekujemo. Uz osmijeh na licu, puzzle se slažu same od sebe.

Svaki čovjek ima neki svoj privatni problem u kojemu mora pronaći način kako živjeti s njima, pa čak i znati ih iskoristiti. Udarci koje primismo u životnoj pustolovini ukazuju na one lekcije koje će nas izgraditi u čvršće ljude.

Na temelju ovoga moga svjedočanstva, mogu reći da sam zahvalna na ponovnom pružanju života. Ovu moju zahvalnost poistovjećujem sa svojim ponovnim rođenjem koje mi se i uz moju upornost – a i uz Njegovu datu milost – obistinile.

L., Primorsko-istarsko područno bratstvo

1 Comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s