Moj život bez Boga i s Njim

Svatko od nas bira kojim će životnim putem – netko će pustiti Boga u svoj život, netko će mu skroz zabraniti ulaz.

S gore navedenom rečenicom slažem se tek donekle. Istina je da svatko od nas ima tu mogućnost i ovlast negirati Božje postojanje i Njegovu prisutnost, ali smatram da je On uvijek tu – svaki naš korak, sekunda, minuta i dah popraćene su Njegovim pažljivim promatranjem, vjerovali mi u Njega ili ne. Možda nam se ponekad i čini nevidljivim, On je zapravo sve osim toga – pušta nas da samostalno donosimo odluke i ponekad nas vrlo potiho i neprimjetno vrati s pogrešnog skretanja, bez da smo toga svjesni.

Bit ću potpuno iskren – moj život s Bogom ne postoji dugo. Oduvijek sam negirao Njegovo postojanje praveći se prepametan i tražeći brojne dokaze i hereze koje svjedoče o Njegovom nepostojanju. Htio sam da sve bude jasno kao matematika – zašto, gdje, kako, komu, koliko… a realno, vjera ne odgovara na sva pitanja i nije ograničena, konačna poput kakve znanosti.

Da, otišao bih na nedjeljnu misu, ali mislima bih bio u skroz četrdeset i osmoj dimenziji, sudjelovao bih u crkvenim događanjima i raspravama i uvijek bih bio onaj koji druge uvjerava u nestručnost vjere i pogrješke u vjerskom štivu. Moram napomenuti da sam tada stvarno bio zaglibio, i u pozitivnom i u negativnom smislu – neke su mi se loše stvari počele događati u životu, ali sam to neprestano nadoknađivao brojnim „prijateljima“ i tražeći ugodu u društvu, izlascima, umjetnosti, te sam zaključio da mi je Bog nepotreban u životu (ionako sam smatrao da Ga je u moj svjetonazor nemoguće uključiti zbog već navedenih razmišljanja i pitanja na koja um obična vjernika ne daje odgovor).

Iako, ovaj način razmišljanja nije isključio moje sebično i ‘po potrebi’ javljanje Bogu – kad bi prićefilo u školi, kad bih se osjećao napeto i nervozno, ja bih se Njemu obratio kao i svaki drugi (vjerojatno puno bolji i iskreniji) vjernik, tražeći i moleći da mi nešto ispuni.
Iskreno, kako biste god to objasnili, u 90% slučajeva moje su želje bivale ispunjene. Nakon ispunjavanja, egoistično bih nastavio koračati svojom nevjernom stazom.

Sve se u jednom danu promijenilo – u danu sam zaboravio na sve nesavršenosti vjere i okrenuo se pravom Spasitelju.
Taj je dan bio velika prekretnica u mom životu. Svašta se dogodilo. Moji su problemi dosegli maksimum (o njima vam ovdje ne mogu pisati), posvađao se s nekoliko osoba i čuo komentare koje sam teško podnio zbog pretjerane osjetljivosti… shvatio sam da u ovom prolaznom, užurbanom životu koji se neprestano mijenja i preobražava nikad nisi siguran i doći će dan kad će se sve izokrenuti. U tom trenutku mogao sam pričati sa samim sobom ili s Bogom. Dakako, Bogu sam se obratio i proveo jedno cjelodnevno klepetanje s Njim.

Nikada ni s kim nisam vodio kvalitetniji i ispunjeniji razgovor.
Prošli smo sve moguće teme. Spomenuo sam Mu svoju zaluđenost činjenicom da sekunda traje baš taj jedan otkucaj (nije mi jasno zašto nije kraća ili duža, tko je zaslužan za njezino stvaranje i kakav je red njome htio postići). Zahvalio sam Mu na neprestanoj podršci koju mi je cijelo vrijeme pružao, a koju sam ja pokušavao ignorirati, iako sam bio svjestan prisutnosti iste. Ispričao sam mu se na bezobrazluku i sebičnoj sebičnosti. Razgovarao sam s Njim kao s kakvim vršnjakom.

Trebalo mi je toliko dugo da shvatim tko je moj jedini sigurni, stalni, nepromjenjivi i neponovljivi prijatelj.

Nekoliko sam puta pomislio kako je sve to bio dogovoren scenarij – Božji je cilj bio natjerati me da Mu se konačno obratim, i uspio je u tome. Od tad, Bog je dio mog života. Dopustio sam osjetiti Njegov dodir na vlastitoj koži, zapravo sam Ga samo počeo primjećivati jer On je cijelo vrijeme bio tu.

Osjećam se pozitivnije i samopouzdanije. Ne mogu se nazvati savršenim vjernikom, čak štoviše, nisam blizu dobroga vjernika, ali definitivno je prekrasan osjećaj uvijek imati potporanj koji ti ne dopušta da posustaneš, koji ne dopušta da te dotaknu riječi osoba koje te slabo ili uopće ne poznaju. Svakome se život preko noći može promijeniti naglavačke.

Ono što svakako želim istaknuti na kraju ovog mog kratkog osvrta na svoj sadašnji i prijašnji život jest da i dalje nisam dobio odgovore na moja brojna vjerska pitanja, ali ona mi i ne trebaju kad svoj cijeli život prepustim u Njegove ruke. Vjera nije broj, slovo, riječ, predmet, stvar, križ, drvo, elektromagnetska sila… Vjera zalazi u područja u koja čovjek sam ne može zaći, nadilazi poznato i dokazano, stoga se ne treba sumnjati u Njegovo postojanje i moć.

Ja biram definirati Božju egzistenciju kao aksiom jer je inače sve nakupina besmisla (ili, kako bi većina ateista reklo: samo smo energija).

K., Zagrebačko područno bratstvo

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s