3. nedjelja došašća

3dosasce2015

U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. (Lk 3, 10-18)

Materijalizam je jedan od najvećih problema današnjeg suvremenog čovjeka. Posjedovati nešto nikad nije bilo tako važno kao danas. Tko ne bi poželio bolji, ljepši, moderniji mobitel? Kome je dosta njegovih cipela koje više nisu u modi? Tko ne bi htio brže i jače računalo? Tko ne bi volio pojesti ekskluzivniju, bogatiju večeru? Ma, i ono auto, već je dotrajalo, vrijeme je za neko koje je brže, luksuznije, veće…

Eh da, svima nam se ponekad dogodilo da gore spomenute stvari stavljamo u prvi plan. No to nije neka nova bolest čovječanstva, pa čak ni vjernika. Kroza slične su zamke prolazili i biblijski suvremenici, poput carinika, vojnika, farizeja, običnih ljudi. Jednoj takvoj skupini sveti Ivan Krstitelj, koji je netom najavio dolazak Krista čuvenim riječima: “Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!”, objašnjava što je važno u životu:

“Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako. Ne utjerujte više nego što vam je određeno”, kaže Ivan. Njegove poruke, iako su upućene prije 2000 godina, možemo shvatiti i osobno. Ne trebaš gledati previše daleko kako bi našao ljude u potrebi. Često si zadajemo zadatak pomoći tamo nekom, daleko od nas (što je također plemenito, da ne bude zabune), ali zaboravljamo onog nama najbližeg – djeda, bakicu ili mlađe osobe u nama susjednoj kući, u našoj ulici ili naselju, pa možda čak i našeg člana obitelji s kojim također možemo i trebamo dijeliti – i nematerijalno.

Oslobađanje od materijalnog puni nas onim duhovnim. Nema ljepšeg osjećaja nego kad znate da ste usrećili nekoga kome je pomoć potrebna, pa makar ona bila i u društvu – lijepa riječ, susret i osmijeh često znači i više od kakvog paketa namirnica. Isus je činio upravo to, zbog ljubavi je došao među nas. Stoga ga i mi dočekajmo srcima punima ljubavi. Ivan nas upućuje kako to učiniti.

Ne manje važno, danas je i spomendan svete Lucije, pobožne žene koja je činila baš ono o čemu Ivan govori u evanđelju – pomagala je potrebitima, a zbog vjere je i izgubila život. “Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu”, govorila je. Otvorimo se drugim ljudima u ovom milosnom vremenu i puni istinske radosti dočekajmo Spasiteljevo rođenje!

Josip Tolić, Frama Sesvetska Sopnica

svetalucija

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s