2. nedjelja došašća

2._Advent

 

Isus je bio povijesna osoba.

On je doista živio na Zemlji u jednom trenutku ljudske povijesti.

 

Rodio se.

Rastao je uz svoje roditelje.

Disao je.

Hodao je.

Govorio.

Gledao i slušao.

Imao je prijatelje.

Radovao se.

Patio je.

Umro je.

Doista  nam je bio u svemu sličan, osim u grijehu.

 

Razmišljaš li ikada o tome?

 

Vjeruješ li u to?

 

Ako Isus nije doista postojao, kršćanstvo je samo mit. A ako je kršćanstvo mit, onda je i centralna teza kršćanstva – da je Isus Krist uskrsnuo – također mit. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. (1 Kor 15, 14) Apostol Pavao je u potpunosti u pravu kada to piše.

Piscima Novog zavjeta je bilo veoma stalo do toga da naglase da nisu slijedili neki mit već osobu Isusa Krista. Evanđelisti su se posebno trudili oko toga da potvrde Isusovu povijesnost, što je posebno vidljivo u Evanđelju po Luki.

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. (Lk 1, 1-4)

Odlomak Evanđelja koji danas čitamo pak započinje ovako:

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. (Lk 3, 1-2)

Luka je ovdje veoma precizan. On događaje koje opisuje smješta u kontekst određenog vremena i prostora. Postojanje osoba koje spominje se može povijesno potvrditi. To je posve u suprotnosti s načinom na koji se pišu mitovi, ali itekako u skladu s onim što bi se u tadašnje vrijeme očekivalo od nekog povjesničara. No događaj koji Luka opisuje nije samo još jedan u nizu povijesnih događaja.

Ljudska povijest pamti samo ljude poput onih koje Luka spominje: careve, kraljeve, velike svećenike i druge njima slične moćnike. No najveći događaj u povijesti – dolazak Isusa Krista – se ne odvija na dvoru nekoga cara. Odvija se u skromnoj obitelji u kojoj se rađa dijete. Riječ Božja u današnjem čitanju ne dolazi velikim svećenicima u Hram – dolazi Ivanu u pustinji. Ljudska povijest u Novom zavjetu prestaje biti samo zapis o ratovima i moćnicima te postaje svjedočanstvo Božje ljubavi koja obuhvaća i najmanje od stvorenja.

 

Bog je Gospodar povijesti i kroz povijest djeluje. Cijela nam Biblija svjedoči o tome. U srcu Biblije su Evanđelja, a u srcu Evanđelja događaj koji je promijenio našu stvarnost: Isus se rodio. Bog je sišao među nas. On – Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivog, Gospodar svih stvorenja – je postao jedan od nas.

 

Rastao je. Disao je… Imao je prijatelje… Patio je. Umro je.. I uskrsnuo.

Zato što nas ljubi.

 

To nije samo mit. To je Istina. To je Riječ koja mijenja živote. Ovog Božića, dopusti joj da promijeni i tvoj.

 

Dubravka Sertić, Frama Našice

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s