1. nedjelja došašća

“Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.”  (1 Sol 3,12-13)

»Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.« (Lk 21, 36)

Trebamo zahvaliti Bogu što nam je dopustio da i ove godine radosni i budni iščekujemo Njegov dolazak na svijet, rođenje Djeteta koje će nas otkupiti i osigurati nam vječnu sreću u Njegovu prebivalištu. Današnji svijet slavi kraljeve, predsjednike, ljude na vlasti; slavi one pametne, sposobne, snalažljive. Naš je Bog malo drugačije posložio prioritete: On nam u adventu kao središte zbivanja stavlja malo, nezaštićeno Dijete. Isto to Dijete koje je rođeno u štali, u hladnoći i siromaštvu, to nas je Dijete spasilo svojom neizmjernom ljubavlju i toga moramo biti svjesni i zbog toga svakodnevno zahvaljivati.

Nemojmo dopustiti da nam prioriteti budu svjetovne stvari vođene zlim duhovima. Nemojmo dopustiti da nam smisao Božića bude prepun stol, okićeno drvce, pretovareni želudci, ispražnjene boce i skupi pokloni. Takav Božić više nije ni radost ni blagdan, nego slavlje praznine. Tada se na Božić ne događa ništa, ništa se ne mijenja i sve ostaje isto, tužno i prazno kao što je i svaki drugi dan u godini. To nije Božić, sav taj sjaj nije dostojan onoga istinskoga veselja kakvim trebamo dočekati Novorođenoga.

Božić je blagdan zajedništva i ljubavi, brige i molitve za one kojih se nitko ne sjeti – za one najmanje. Vratimo se kući za Božić, okupimo svoje najmilije i darujmo im ono što je Isus svima nama dao: neizmjernu i nesebičnu ljubav i oproštenje. Niti jedan materijalni poklon ne može se mjeriti sa čistim srcem, niti jedan obilan obrok ili pijanka ne mogu se mjeriti sa srećom i istinskom zahvalnošću onih potrebitih. Otvorimo svoje oči, pripravimo put Gospodinu kako nas Njegov dolazak ne bi dočekao nespremne i pozaspale. Imat ćemo Božić tek onda kada pružimo drugima toplinu, povjerenje i sigurnost. Imat ćemo onaj istinski, pravi Božić tek kada budemo imali srca jedni za druge, kada se međusobno budemo osjećali i ljubili ljubavlju kakvom nas je ljubilo malo, nezaštićeno Dijete iz jaslica.

Ana Posavčević, Frama Cernik