Snaga oprosta

snaga_oprosta

Svi mi griješimo, zar ne?

Siguran sam da vam se barem jednom dogodila situacija zbog koje ste zažalili što ste je pomislili, izrekli, napravili ili propustili napraviti. Čovjek, iako stvoren na sliku Božju, ne može pobjeći od svoje slabosti, od loših trenutaka, od činjenice da je on ipak zemaljsko biće koje treba težiti savršenstvu, ali nikad ne može biti savršen.

U takvim lošim trenucima svakog od nas ključ je povratka savjest. Onaj unutrašnji glas u nama koji nam je dao sam Gospodin, a govori nam kada smo pali, kada smo slabi, kada moramo napraviti nešto što je ljudski, moralno, vjernički i ono – što je možda i najvažnije – kada se istinski trebamo pokajati i ispričati se.

Koliko god mi bili slabi, Bog nas bezuvjetno voli i zna da stremimo najboljem, ali da najbolji ne možemo biti. Možemo se mi uvijek truditi da prema sebi i drugima budemo onakvi kakvim nas On hoće, ali nećemo uspjeti baš svaki put. Društvo kaže da ne postoje savršeni, a paralela bi se mogla povući i po pitanju vjernika – bilo laika, bilo redovnika, bilo framaša. Iskušenja su svuda oko nas, a mi im se moramo oduprijeti.

Koji je onda pravi način da se čovjek vrati iz ponora u koji je upao svojim postupkom?

Prije svega, budi svjestan da si svojim činom ne samo povrijedio neku osobu ili više njih, nego si povrijedio Onoga koji te je stvorio. “On bezuvjetno ljubi te, bio savršen ili ne”, kaže stih svima nam drage pjesme, no to ne znači da tako olako smijemo raditi što želimo. Cilj nam ne bi smio biti da postanemo voljeni samo na ovom svijetu, da se nikom ne zamjerimo, da budemo uvijek i svagda dobri, nego da to činimo iz ljubavi prema Stvoritelju i u nadi da ćemo doći pred Njegovo lice onda kad nas On pozove.

Taj se poziv može dogoditi sutra, prekosutra, za 10, 20, 50 ili više godina, no čovječe, budi skroman u svojoj veličini i – budi velik u svojoj skromnosti. Takav će te pristup uvijek vraćati na pravi put, koliko ti se god u tom trenutku to činilo beznačajnim ili nedovoljnim. Čak i da to ne vide one osobe koje si povrijedio svojim postupkom, ako shvatiš da si povrijedio Božju ljubav, to nikad neće biti uzalud. Ne može biti jer – postoji Netko tko je za nas podnio sve naše grijehe, pa kako ne bi onda i tvoj. Uvijek ćeš dobiti ruku pomirenja, ali samo ako je zatražiš. Iskreno.

Teško je opraštati. Isus je Božji sin i On to čini jer iz njega isijava samo ljubav, dobrota, žrtva i sebedarje. Nama ljudima to je već nešto teže. Kada te povrijedi netko blizak, trebat će ti vremena da shvatiš, da se pomiriš sa sobom i s njim. Tako to ide kod nas slabića – a svi smo ponekad slabići. Ali ipak, prijatelju, shvati da će On sve to providjeti i nagraditi te novom prilikom. Prema onima koji se iskreno kaju za svoje postupke kao vjernik moraš i trebaš pokušati biti velik. U ljubavi.

Znam, teško je oprostiti.

Ali onaj tko oprašta iz srca i duše može biti siguran da ga čeka nagrada. I to prava nagrada od Onog koji je jedini pravi smisao našeg postojanja. U zlu se ne ponizi, u sreći se ne uzvisi, budi čovjek kakav treba današnjem svijetu. Budi susretljiv, budi prijatelj bližnjemu svomu, daj mu šansu za novi početak. Znam da će ti biti teško, ali ako se odlučiš na taj korak, bit ćeš velik pred Njim, koji je jedino istinsko mjerilo. Neka ti to bude putokaz u tvojim dvojbama i sumnjama. Pokaj se za sve svoje propuste i opraštaj ako netko prema tebi napravi neki propust.

Vjeruj mi, nećeš pogriješiti.

Josip Tolić, Frama Sesvetska Sopnica

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s