„PREDAVATI PLODOVE“

„Jesen je stigla u moj grad. Jesen je stigla već sad“- kaže jedna od mojih pjesama koju sam napisala sasvim slučajno. Hladno je. Oblačimo se toplije. Bura nam puše. Životinje se spremaju na zimski san. Skuplja se hrana. Skupljaju se plodovi. Plodovi uz koje će preživjeti nadolazeću zimu. Zamislite mamu medvjedicu koja nosi hranu svojim mladuncima. Sve daje za njih. Kakva je to samo ljubav i briga. Volim učiti od životinja. Tako i mi moramo brinuti jedni za druge. Ugrijati srca u ovim hladnim danima. Učiniti nešto maleno. Kako? Uvijek se sjetim ljudi po nekim sitnicama. Te sitnice njih obilježe za cijeli život. Mene se sad, ako me ne poznajete, možete sjetiti po krumpirima.
Bilo je to davno. I sam naslov kolumne bio je Božja riječ koja je izašla iz jedne molitve. Razmišljanje o toj riječi kroz tjedan dobila sam svjedočanstvo. Zapravo kroz druge dobila sam samu ideju. Znate one ljude koji voze one krumpire i stanu nasred ulice? Tamo gdje ima puno kuća i promet je velik. Izađu van iz kamiona i viču: „Krumpiri! Povoljni! Samo 15 kuna po kili“. I ne samo krumpire. Tu su i ostala povrća. Uvijek sam te ljude ignorirala. Sada ih doživljavam potpuno drugačije. Samo problem je što ih nema već dugo kod mene. Kad dođu ja zatvorim oči i zamislim si Isusa. Isus koji hoda ulicom i viče neku svoju riječ. Uzmimo npr. “Ustanite, ne bojte se“. Nešto kratko što će mi podići raspoloženje. To ponavljam sve dok ne ode čovjek s krumpirima. Jako mi je puno to pomoglo.“Predavati plodove“(Mt21,41). Kao što čovjek prodaje svoj krumpir tako i Isus predaje nama svoje polodove. Svoju Božju riječ. Radosnu vijest. Budimo i mi glasnici njegove riječi. Širimo ih jedni drugima. Zagrijte nečije srce. Učinite da nasmijete osobu i potaknite na razmišljanje o riječi koju je dobio. Bit ću jednostavna: pošaljite, napišite Božju riječ osobama koje su vam drage. Ne kasnije, već sad. To je mali zadatak od mene. Kratka je kolumna, ali ona mora biti i efikasna.
Ja ću svima napisati riječ koja će biti za svih. Uvijek je kraj mog kompjutera jedan papirić. Nemam pojma tko mi ga ga je dao i svaki put kad ga vidim sjetim se Božje riječi. Toliko je već tu, da ne moram tražiti po Novom Zavjetu. Znam što piše. Sad evo i za vas od mene: 2Kor 12,10

humanitarna1

Marija Begović
Frama Žabica-Rijeka

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s