Stvaranje svijeta

2 Stvaranje svijeta

„Naša sveta majka Crkva čvrsto drži i uči da se Bog, počelo i svrha svih stvari, može s prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari. /…/ Čovjek ima tu sposobnost jer je na sliku Božju stvoren“ (KKC 36). Kao i Biblija tako i „naše Vjerovanje započinje stvaranjem neba i zemlje, jer je stvaranje početak i temelj svih djela Božjih“ (KKC 198).

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi“ (Post 1,1-5). Početak Svetog pisma ne želi nam arheološki ni znanstveno protumačiti stvaranje, već je bit u tome da „Bog slobodno stvara iz ničega“ (KKC 296). Dakle: „Svijet nije proizvod kakve god nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti: Jer ti si sve stvorio i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno (Otk 4,11)“ (KKC 295).

Zašto Bog stvara svijet? „Bog je stvorio svijet da očituje i saopći svoju slavu. Da stvorenja imaju udjela u njegovoj istini, dobroti i ljepoti, to je slava za koju ih je Bog stvorio“ (KKC 319). Budući da je Bog ljubav, a istinska ljubav nije sebična već se daruje drugima on dijeli svoju ljubav s nama te prije nego što nas stvori, stvara nam privremeno prebivalište – zemlju. Kao što trudnica prije nego rodi svoje dijete pripremi sobu, kupi krevetić, odjeću i sve potrebno, da sve bude spremno kada dijete dođe na svijet, tako i naš Gospodin, stvara sve iz ljubavi za nas, priprema prije nego nas stavi u „krevetić“ da zajedno s Njime imamo udjela u slavi, ljepoti i ljubavi. „Ne postoji ništa što ne bi svoje postojanje dugovalo Bogu Stvoritelju. Svijet je započeo kad je bio iz ništavila izvučen Božjom riječju. Sva postojeća bića, sva priroda, sva ljudska povijest imaju svoj korijen u tom prvobitnom događaju: to je postanak kojim je svijet sazdan i započelo vrijeme“ (KKC 338).

Razmatrajući nad prvim stranicama Biblije, Benedikt XVI. uočava da se 1o puta spominje „Bog reče“ što ukazuje na 10 Božjih zapovijedi. Primjećuje i simboliku broja sedam, kako je stvaranje usmjereno prema svojoj biti, prema Gospodinu, što povezuje s citatom svetog Benedikta: „Ništa se ne smije pretpostaviti služenju Bogu“. Kao da nam upravo to žele reći prve stranice svetoga pisma. Tko je zainteresiran može pročitati više u knjizi U početku stvori Bog – promišljanja o stvaranju i grijehu (Joseph Ratzinger).

 

Stvaranje životinja

Među šest dana stvaranja imamo i stvaranje životinja (Post 1,20-25). Mnogi se pitaju ima li u raju životinja? Kakav bi uopće odnos trebao čovjek imati prema životinji? Je li uredu ubiti ju da se hranimo njome, radi odjeće ili nečeg trećeg? Danas je posebno aktualno pitanje vezano uz srodstvo čovjeka i životinje. Gledajući jednu anketu imao sam prilike vidjeti i čuti kako ima ljudi koji bi radije spasili psa koji im se utapa nego prvog susjeda, da mogu birati. Oni su već poistovjetili čovjeka i životinju stavivši ih na istu razinu. O ovome u sljedećem tekstu, kod stvaranja čovjeka, a vraćamo se sada da odgovorimo na iznad postavljena pitanja i to redom, odozada:

1) Je li uredu ubiti životinju da se hranimo njome, radi odjeće ili nečeg trećeg?

Bog je povjerio životinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku. Zakonito je dakle služiti se životinjama za hranu i izdradbu odjeće. Može ih se pripitomljivati da bi čovjeku pomagale u njegovom radu i dokolici. Ako ostaju u razumnim granicama, medicinski i znanstveni pokusi na životinjama moralno su prihvatljivi, jer pridonose njegovanju ili poštedi ljudskih života“ (KKC 2417).

2) Kakav bi uopće odnos trebao čovjek imati prema životinji?

Životinje su stvorovi Božji. Bog ih okružuje svojom providonosnom skrbi. Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i slave. I ljudi su dužni prema njima biti dobrohotni“ (KKC 2416). „Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje i rasipati njihove živote. Nedostojno je također trošiti za njih svote koje bi ponajprije morale olakšavati ljudske nevolje. Može se voljeti životinje; ne mogu im se davati osjećaji koji se duguju samo osobama“ (KKC 2418).

3) Ima li u raju životinja?

O ovome katekizam izravno ne govori, međutim, kako je u raju sve u odnosu između Boga i onih koji su u raju i kako da bi došao u raj moraš uzljubiti Boga, slobodno se odlučiti za Njega, živjeti po Njegovoj riječi, za pretpostaviti je da u raju nema životinja, jer one ne mogu ostvariti odnos s Bogom, one ga ne mogu ljubiti kao mi, slobodno se opredijeliti za ili protiv Njega, one čak nemaju ni dušu kao mi stoga pitanje ima li u raju životinja slično bi bilo pitanju ima li u raju biljaka, kamenja, pijeska…

 

Nedjelja – dan Gospodnji

Preskačemo stvaranje čovjeka jer ćemo tomu posvetiti sljedeći tekst i dolazimo do sedmoga dana: „I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini“ (Post 2,2-3). Ovo je bitno, sedmi dan Bog sve blagoslivlja i posvećuje, zato nam je i danas nedjelja ostala dan odmora, dan kada idemo na svetu misu zahvaliti Gospodinu, kada idemo i mi po blagoslov za protekli i budući tjedan, kada nastavljamo dalje živjeti i stvarati u zajedništvu s Bogom, kratko rečeno: Nedjelja jest dan Gospodnji. Uklonimo li sedmi dan, uklanjamo i blagoslov, tada imamo broj šest, koji isključuje Boga, koji završava sa stvorenjem, koji uzvisuje i veliča čovjeka, sebeljublje, oholost, zato nije slučajno što tri šestice povezuje sa apsolutnim zlom, to jest, sotonom, neprijateljem čovjeka od početka. On nas nagovara na ono što je on sam napravio, izbacio Boga iz života i zaustavio se na broju šest, ali dakako, ne na način da ti kaže: „nemoj slušati Boga, već mene“, nego na način da samo kaže: „izbaci Boga, okreni se sebi“, jer i to je već dovoljno, samo izbaciti boga, sedam, što u bibliji označava savršeni broj.

Nedjelja nas može podsjećati na stvaranje i obrnuto, stvaranje na nedjelju. Stoga nije mala stvar ne otići nedjeljom na svetu misu: „Nedjeljna Euharistija utemeljuje i učvršćuje cjelokupno kršćansko djelovanje. Zato su vjernici dužni sudjelovati u Euharistiji u zapovjedne dane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom (npr. bolest, skrb za dojenčad, ili su od svoga župnika dobili oprost). Oni koji hotimice ne izvrše tu obvezu čine teški grijeh“ (KKC 2181). Ako uzmemo da otprilike 10% kršćana u hrvatskoj ide nedjeljom na svetu misu, samo po pitanju ove stavke obistinjuju se Isusove riječi: “široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu” (Mt 7,13). Dakako, ne treba nikoga otpisati, dok je čovjek živ nije kasno za obratiti se, no možemo se pitati – potičemo li svojim životom druge na to obraćenje? Kako je sveti Franjo napominjao, trebali bi propovijedati svojim djelima, a ako baš treba koristiti jezik.

 

Istina je jedna i nepromjenjiva

Postojala su razna tumačenja o početku svijeta (vidi u KKC 285), no kao i uvijek istina je jedna i nepromjenjiva bez obzira kakve kušnje donosilo pojedino vrijeme: „Ispovijest vjere Četvrtog lateranskog sabora tvrdi da je Bog od početka vremena ni od čega stvorio oboje stvorenje, duhovno i tjelesno, anđele i zemaljski svijet, a zatim čovjeka, sastavljena od obojega, duha i tijela“ (KKC 327). Cijenimo doprinos znanosti, ali i ona ima svoje granice što je i logično jer ne može ljudski um biti iznad Boga, ne može čovjek bolje poznavati stvaranje svijeta od Boga koji ga je stvorio. Na koncu, Bog je najbolji i najveći znanstvenik i ne želi da se bavimo nebitnim stvarima, već okrenemo onomu što nam je bitno za spasenje. Nije nam bitno do u detalj kako je to točno nastao svijet, zato knjiga Postanka ne opisuje znanstveno stvaranje svijeta, jer da nam je to bitno za spasenje opisala bi nam ga, već nam je dala ono što nam je uistinu bitno za spasenje a to je tko.

„Nijedno odrješenje, koje se nudi od strane dopadljivih učenja, bilo ono čak filozofskih ili teoloških nauka, ne može čovjeka istinski usrećiti: samo križ i slava uskrsnuloga Krista mogu njegovoj savjesti podariti mir, a njegovu životu spas“ (sveti Ivan Pavao II., Veritatis Splendor, 120).

Fra Ivica Janjić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s