“Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet”

duhovnikutak102015

Čitajući pomnije Sveto pismo, uočavamo kako nisu obećani vedri dani ponosa i slave, puti prostrti crvenim tepihom sa strane kojega bacaju latice cvijeća na nas. Baš naprotiv, ne baš primamljujući život na ovoj zemlji. Primjerice: “Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene” (Iv 16,2-3). Malo dalje: “U svijetu imake muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33).

Piše i sveti Pavao Timoteju: “A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni” (2 Tim 3,12). U svojoj poslanici piše sveti Ivan malo drastičnije: “Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve” (1 Iv 2,15).

Iz svega ovoga za početak su jasne dvije stvari. Prvo – duh svijeta i Duh Sveti oprečni su u međusobnom odnosu. Ili si s jednim ili s drugim, nema služenja obojici. Na ovome svijetu možemo živjeti pobožno u Kristu Isusu, ali možemo i ljubiti svijet i što je u njemu. Drugo – tko bude živio u oprečnosti s duhom svijeta, bit će veselja. Izopćavat će ga iz sinagoga, ubijati ga, imat će muku što živi u svijetu (ali ne od svijeta!). Bit će progonjen, dakle, takvome ovaj svijet neće baš biti rajski vrt. Ipak, ako bi ljubio svijet, moglo bi mu se preokrenuti na užitak, međutim “tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve”.

Tako se sve svodi na dva tabora, u jednome, u kome ima ljubavi Očeve, te u drugome, u kome nema. Slijedi da tko ljubi bit će proganjan, tko ne ljubi, neće. Paradoksalno, zar ne? No nismo li već jednom na zemlji imali takav slučaj (događaj?) po Isusu Kristu. Ljubio je, najviše od svih, a bio je proganjan te na kraju osuđen na smrt i ubijen. Svi ovi biblijski citati dosad navedeni ostvarili su se na Njemu. Stoga, kršćanine, raduj se, radujmo se kad nas progone, to je siguran znak da smo na dobrom putu. Đavao ne napastuje one koji su njegovi. Njih, dokle god ljube svijet, ne dira jer idu širokim putom koji vodi u propast, pa stoga neka u miru idu tamo (takve Gospodin “uznemiruje” i želi vratiti na pravi put). Duše je dobio, to mu je ultimativni cilj. Đavao napastuje one koji nisu njegovi, njih uznemiruje i napada (ali samo koliko Gospodin dopusti!) jer idu uskim putom koji vodi u vječnu radost. Oni nisu njegovi, ne ljube svijet ni što je od svijeta, pa prema tome, napada ih. Ali hrabri budimo! Isus ga je pobijedio, stoga smo i mi pobjednici kad god se uzdamo u Gospodina!

Put kršćanina na ovom svijetu mora biti trnovit, ali to trnje u vječnosti ima veliku vrijednost, pretvara se u slasti i radosti. U današnjem vremenu posebno je potrebno razlučivanje duhova. Znamo, samo nas dva duha mogu nadahnjivati, no nije uvijek jednostavno razaznati koji je koji. Zli se prerušava u anđela svjetla. Stoga nam je potreban Duh Sveti, Duh Gospodnji! Piše sveti Ivan: “Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1 Iv 4,1). Dodajem i svetog Pavla:
“Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite” (1 Sol 5,21-22). Ostalo nam je i iz franjevačkih duhovnih vježbi sluge Božjega fra Alekse Benigara: “Zapamti! Sve što potamnjuje ljepotu ideala, što slabi i koči polet duše, sumnjivo je”.

Ipak, najprije bi valjalo ustvrditi gdje smo u svemu tome. Možda mi sve ide super, pa neću ništa dirati zanemarujući da možda idem širokim putom. Kad čovjek prihvati volju Božju, obično krene trnovito pa misli “Možda bolje da nisam”. Međutim daje Gospodin već i ovdje utjehe i radosti. Svakako nije lako gledati susjeda kojemu ide sve dobro dok se ja patim i blizu sam granice da kažem “Dosta mi je, Gospodine!” poput proroka Ilije.

No sjetimo se citata s početka teksta. Razmatrajmo o Isusovu životu. Nije baš da mu je boravak na zemlji bio u hotelima s pet zvjezdica, izlascima, feštama, zabavama, da su ga svi tražili autogram. Čak su mu se i najbliži razbježali kad je zagustilo. Moglo bi se i nama dogoditi slično, no, što onda – nisi sam, “Otac moj je uvijek sa mnom”, tako i s tobom. Otac te gleda, čuva, ljubi, i kako kaže sveti Augustin, dok te “poziva u borbu, pripravlja ti krunu”.

Kruna se ne dobiva ovdje, nego na onom svijetu. Ovdje se boj bije, tamo se dobiva glavna nagrada. Ovdje samo putujemo, tamo je cilj. Ovdje može biti nevolja, izdaja, boli, tamo samo radost i najdublje ispunjenje svih čežnji. Ovdje je sve prolazno, tamo vječno. Ovdje vjerujemo, tamo ćemo gledati što smo ovdje vjerovali. Stoga, kršćanine, i tebi danas, ovog časa Isus govori: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite – JA SAM pobijedio svijet” (Iv 16,33).

Oglasi

1 Comment

  1. Svaka cast Ivica, citajuci ovo jos vise dobojem snagu da se borim sa napastima ovoga svijeta a ceznja prema ljubavi nasega Oca nebeskog je jos veca. Neka te Bog dragi Blagoslovi i cuva.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s