Selfie-štap

Najkraćim putem do fakulteta nužno moram proći pokraj Katedrale ispred koje je teško ne sresti kojeg Kineza, Japanca, Korejca ili koje li su narodnosti već. I znate, nezgodno je meni tek promatrati, a kako je njemu: sjedi ispred Katedrale sa svojom dragom koju jednom rukom grli dok drugom fotićem pokušava uslikati i nju i sebe i katedralu i još onaj park iza (Ribnjak). Ne ide.

Dosad si mogao kulturno, pristojno, onako kako su te kod kuće učili mama i tata, pitati usputnog prolaznika da te uslika ako si otvorena osoba, upitati ga još koju tipa vjeruje li u Boga, ako ne – zašto, zna li da mu se ne sprema dobro… Šalim se. Možete ga pitati kako je i poželjeti barem ugodan (blagoslovljen) dan. Međutim, čemu sva gnjavaža oko toga kad od sada postoji nešto što se zove selfie-štap, držač, stick ili kako vam je već draže? Nema potrebe uopće ikoga na ulici dirati. Natakneš na nj digitalac, mobitel ili bilo što što ima megapikselnu kameru i zabava počinje, stane čak cijela rodbina u kadar (tako kažu). A ako tebe netko bude dirao, selfie-štap možeš pretvoriti u višenamjenski uređaj. I problemos nemos.

Zanimljivo što je sve ljudski um kadar proizvesti. Kao da se, kako civilizacija i kultura napreduje, kako tehnika dostiže vrhunce, čovjek poglupljuje umjesto da bude inteligentniji. Umjesto da se približimo jedni drugima, budemo otvoreni ponajprije Kristu, a zatim svakako i za druge, da gledamo kako drugome pomoći, imati osjećaja za drugoga a malo zaboraviti na sebe, ovdje kao da se promovira suprotnost. Sve samo kako bi ti što manje trebao drugi. Sve da ja mogu sam, da mi nitko ne treba.

Koliko će još godina morati proći i kakve ćemo tehnološke vrhunce morati doseći da shvatimo kako ne možemo sami? Čovjek je biće odnosa, a ne samoće i zatvorenosti u sebe. Čovjek je potreban komunikacije, dijaloga pa po tome, između ostaloga, i napreduje. Ne možeš reći da te razgovor s drugim ne obogaćuje, a Majka Terezija poticala je da bi nakon susreta s nama druga osoba trebala otići promijenjena (nabolje, dakako). Naravno, sada će ti spontani susreti s drugima biti još rjeđi ili – čekaj, možda te netko zaustavi da pita kako se koristi selfie-štap. Ne čitaju svi instrukcije, a izgleda da ni to nije jasno samo od sebe, već će trebati priručnik koji će imati više stranica nego skripta za Trojstvo.

Sjetim se naših starih od kojih je teško bilo čuti neku riječ negodovanja, žaljenja i kritizerstva iako su, promatrajući iz današnje perspektive, živjeli na nižim granama s daleko manje stvari i svega, ali bili su sretni, imali su ono “nešto” što se danas istrebljuje. Današnjem čovjeku još samo da naprave uređaj koji će umjesto njega sažvakati hranu te bi opet bio nezadovoljan, ogorčen, nemiran i nesretan. Ali neka, bitno da se propagira kako smo mi inteligentniji, pametniji, razvijeniji od onih koji su živjeli prije nas, a gdje su nestali radost, mir općenito, plodovi Duha Svetoga (znamo, jelte, koji su), to se malo tko pita. Nije li to daleko bitnije od inteligencije?

Posjedovati iznad svega Duha Gospodnjega, što je sveti Franjo govorio svojoj braći. To nećete čuti na reklami kad upalite TV. Čut ćete “kupi ovo, kupi ono”, kao da ti govori “naveži se na ovo, naveži se na ono”, “uzmi još, uzmi još”. Nikad dosta, svaki dan novi pozivi da se srce veže uz prolazno i da to prolazno postane blago, dok pravo blago, za koje se prodaje sve da ga se stekne (usp. Mt 13,44-46), ostaje među prašinom i čeka.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s