“Sa svetim Franjom otkrij i živi radosno….”

Evo me! Vratila sam se s Hoda koji, je jednom riječju, bio predivan. Geslo Hoda je upravo naziv moje kolumne. Svi koji su bili na Hodu, ili pratili izvještaje na ovom Portalu, znaju da je riječ o svetim sakramentima o kojima smo slušali kateheze.

Krenimo mi ispočetka. Kako krenuh na Hod? Pa, veoma hrabro. Bilo je i nekih nagovora od jedne osobe da odustanem, ali ja se nisam dala. Ni očekivane visoke temperature na Hodu me nisu mogle ostaviti kod kuće. Zahvaljujem Bogu na hladovini Gorskog Kotra i vjetru Duha Svetoga koji nas je pratio i olakšao naš put. Zahvaljujem na kiši koja je bila zadnji dan hoda. Stigli smo čak i prije od očekivanoga. Zahvaljujem na svemu dobrome i lijepome.

Najviše na radosti, dobroti, uslužnosti, poniznosti, brižnosti, jednostavnosti, duhovnosti, iskrenosti i ljubavi.

Toliko je dojmova da ne mogu sve napisati. Svaki hodač je poseban na svoj način i svatko od njih je jedno otkriće i pravo bogatstvo našeg malog područja. Svatko od njih ima ono nešto iz čega možemo svi učit. Svatko od njih je meni divan i drag mom srcu. Žao mi je sto sam prije Hoda imala kriva mišljenja o nekim osobama. Mislila sam sve loše, a samo ih je trebalo upoznati. Pokazali su svoju divnu stranu i ono najvažnije od svega svoju ljubav. Hvala im na tome.

Moram još spomenuti divne čvrste zagrljaje koji kao da hoće reći: ne puštam te, tu sam za tebe. Hvala im i na tome. Zaboravila sam na zagrljaje, jer u mojoj frami se jako jako jako rijetko grlimo. Hvala svima na svemu.

Sad ću krenuti s sakramentima. Prvo je bila kateheza o krštenju. Koje je najveće Božje djelo u mom životu? To bi bilo Njegovo slaganje mog puta do Frame. Da nije Frame, vjerujte mi, ja bih bila negdje na dnu. Na katehezi o Euharistiji  je bilo zanimljivo čuti dosta toga zanimljivog i naučit nešto novo.

Kateheza o potvrdi i Duhu Svetom je u meni nešto pokrenula. Nakon odslušane kateheze na kraju smo morali napisati molitvu Duhu Svetomu. Dobili smo svijeće i na njima su bili napisani plodovi Duha Svetoga. Ja sam dobila strpljivost. Ipak, ne bih o tome sad razmišljala da nisam i drugi put dobila isto. Bilo je to na klanjanju i stvarno nisam mogla vjerovati. To meni Bog hoće nešto reći. Neke stvari se ne događaju slučajno. Bog slaže naše putove, pa tako i moj. Sad nam se možda ne sviđa, ali moramo biti strpljivi i vidjet ćemo slavu Božju.

Kateheza o svetom redu je bila sljedeća. Priznajem da sam ju jedva slušala jer mi se spavalo. No ipak uspjela sam zapisati najvažnije i mogu reći da je bilo super slušati svjedočanstvo od jednog divnog fratra. Kasnije smo saznali koje su odlike dobrog manjeg brata u doba Franje i ujedno dobili svoje koje je svatko ponio kući za jednu lijepu uspomenu. Za kraj sam si ostavila bolesničko pomazanje koje je na mene ostavilo veliki utisak. Moji framaši koji su bili na hodu znaju sve.

Sve je još tako svježe da nemam riječi koje bih opisala Hod i napisala nešto za ovu kolumnu.

Iako je završilo, ja sam još uvijek na Hodu u mislima. Još uvijek sam u Asizu, Porcijunkulici, La Verni…
Tamo sam gdje bih željela biti.

Za kraj mogu reći samo jedno svoje svjedočanstvo: Prije Hoda mi je jedna osoba rekla da se jedna cura koja nije išla “spasila od Hoda. Kao: “Bit će teško i vruće. Ti to nećeš moći izdržati.”  No ja sam ipak došla do svog cilja. I mogu reći svima koji su bili na Hodu: Mi smo spašeni! Vjerujem da će svatko od nas dobiti plodove Hoda i puno milosti.

Do iduće kolumne veliki pozdrav od mene.

P.S. Ne zaboravi: Sa svetim Franjom otkrij i živi radosno…

Marija Begović, Frama Rijeka-Žabica

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s