Dnevnik XXII. Hoda Frame Osječkog područnog bratstva

“Sa svetim Franjom otkrij i živi radosno..” geslo je pod čijim smo okriljem započeli ovogodišnji Hod Frame. Otkrivali smo sakramente, sami sebe i ljude oko sebe i doista smo hodali i živjeli radosno.

Evo kako je izgledao prvi dio našeg Hoda.

1. dan: okupljanje – Gradište (25. srpnja)

Okupili smo se u Gradištu,  mjestu na samom istočnom rubu Hrvatske, 5 km udaljenom od Županje. Nakon okupljanja i sastanka animatora, slijedio je prvi rad u skupinama. Upoznali smo se, rekli svoja očekivanja i zaigrali poneku igru. Potom se nas pedesetak framaša i 10 duhovnih asistenata te 5 kandidatica i postulantica samostana milosrdnih sestara svetog Križa iz Đakova  uputilo na svetu misu u  jedinoj crkvi u našem području koja je posvećena svetom Franji.

Nakon večere koju je velikodušno poklonio jedan od donatora, organizatori su pozdravili prisutne i rekli nekoliko uputa, a zatim smo zazvali Duha Svetoga da blagoslovi naše korake i dane.  Slijedilo je izvlačenje ovčica o kojima ćemo se brinuti i za njih moliti do kraja Hoda, nekoliko pjesama i počinak.

2. dan: Gradište –Bošnjaci (26. srpnja)

Nakon milozvučnih muških glasova koji su nas probudili svojim pjevanjem, spremili smo se za prvi dio naše rute. Pred nama je bio put dug 15 kilometara, vremenska prognoza je najavljivala sve osim sunca i dobra volja je bila na vrhuncu. Molitvu jutarnjeg časoslova imali smo u crkvi sv. Nikole Tavelića u Županji, gdje su nam domaćini pripremili obilnu užinu i tako nas pripremili za drugi dio našeg puta. Molitvom krunice i pjesmom ispunili smo vrijeme do Bošnjaka gdje su nas dočekali framaši domaćini i pomogli nam da se smjestimo. Nakon ručka i odmora, uslijedio je sastanak animatora i nagovor.

Tema dana bila je „Otkrij i živi radosno svoje krštenje“ i s. Marta nam je veoma zanimljivom prezentacijom objasnila sakramente. Posebnu pažnju posvetila je krštenju kao prvom sakramentu i preduvjetu za sve ostale. Za vrijeme rada u skupinama pobliže smo upoznali simbole krštenja i razgovarali o trenucima u kojima smo trebali svjedočiti svoju vjeru. Nakon euharistijskog slavlja u crkvi sv. Matije i  nakon večere, na plenumu smo u obliku kratkih skečeva prikazali svoje trenutke svjedočenja vjere. U molitvi večernjeg časoslova obnovili smo svoja krsna obećanja i prekrstili se svetom vodom.

11703373_1003108216374101_6809608502333905563_n

3. dan: Bošnjaci – Otok (27. srpnja)

Biti framaš znači priviknuti se na spavanje na parketu i slušanje simfonije hrkanja čiji tonaliteti  ponekad nadmašuju sami sebe. No, kad si umoran, imaš dojam da si spavao na oblaku i slušao harfe. Upravo poslije takvog sna i doručka, uputili smo se prema idućem odredištu. Molitvu “Anđeo Gospodnji” smo izmolili pred kapelicom Gospe Bošnjačke i tako započeli put dug 18 kilometara. Prolazili smo šumom, Bošnjačkim “Vjerovima” i Otočkim “Virovima” – jezeru koje se nalazilo unutar šume i pružalo divan pogled. Naše su pjesme i molitve odjekivale tim divnim krajolikom i  vrijeme i kilometri su prolazili neprimjetno. Po dolasku u Otok i nakon susreta sa mnogim nasmiješenim licima, slijedio je obilat ručak i odmor.

Popodnevna kiša je bila odlična podloga za kratak san prije nagovora. „Otkrij i živi radosno u nadahnuću Duha Svetoga“ tema je o kojoj je fra Mario Zubak imao svoje predavanje nakon kojeg smo u skupinama razgovarali o osobnim iskustvima sakramenta potvrde i potom se uputili na misu u crkvi sv. Antuna Padovanskog. Nakon slavljenja euharistije i večere, u centru grada smo počeli svoj večernji program. Naša pjesma i ples privukli u pažnju mnogih – mladih i starih, koji su nam se pridružili u radosti.

4. dan: Otok – Rokovci (28. srpnja)

Pred nama je bio naporan dan pa smo nakon obilnog doručka krenuli na jednako dugačku rutu kao i prethodnog dana – 18 km. Jutarnju molitvu smo molili u Privlaci u crkvi sv. Martina, gdje su nas domaćini također lijepo dočekali i počastili. Po dolasku u Rokovce, umorni i iscrpljeni, odmorili smo se i istuširali te se uputili na ručak. Vrijedni domaćini su nam pripremili ukusan ručak nakon kojega smo imali zasluženi odmor.

“Otkrij i živi radosno Gozbu Ljubavi” tema je na koju je fra Marko Neretljak održao svoj poučan nagovor, u kojem nam je pričao i objasnio dijelove euharistije i odgovarao na sva naša pitanja. U radu u skupinama pomogle su nam i izvrsno pripremljene knjižice ovogodišnjeg Hoda. Euharistiju smo slavili su crkvi sv. Andrije u Andrijaševcima – susjednom selu, a večernje klanjanje imali smo u crkvi sv. Roka u Rokovcima. Smireni, radosni i ispunjeni, utonuli smo u san, radosni zbog sutrašnje kratke rute.

11825190_1004264899591766_7957918723458986384_n

5. dan: Rokovci – Retkovci (29. srpnja)

Približavajući se sve više našem odredištu, uputili smo se prema susjednom selu – Retkovcima. Nakon 9 kilometara stigli smo i izmolili jutarnju molitvu. Počeli smo pripremati skečeve za večernji program, a nakon standardno odličnog ručka odmorili smo se i pripremili za nagovor. Fra Davor je govorio o bolesničkom pomazanju i o zabludama koje se uz njega vežu. Za vrijeme rada u skupinama govorili smo o tom sakramentu o kojem zapravo malo znamo i tako smo podijelili iskustva koja smo čuli ili vidjeli.

Nakon Svete mise i večere, bila je na redu večer igara pod nazivom – Framaške Olipmijske igre 2015. Framaši i duhovni asistenti su se natjecali u 6 igara, a za tri najbolje skupine bile su pripremljene i slatke nagradice. Natjecateljski duh je zavladao svima i navijači su spremno bodrili svoje skupine. Skečevi i pjesme koje su skupine pripremale toga jutra nasmijale su nas u pauzama između igara, nakon kojih nije bio problem zaspati.

6. dan: Retkovci – Prkovci (30. srpnja)

Pred nama je bila najkraća ruta ovogodišnjeg Hoda. Jutarnju molitvu je predvodila s. Gabriela. Nakon molitve i 4,5 kilometara hoda, spremili smo se za misu sa nadbiskupom. U predivnom svetištu na otvorenom, naš divni zbor i domaćine koji su nam se pridružili, slavili smo euharistijsko slavlje. Mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, poticajnim nas je riječima ohrabrio da budemo Kristove slike u svijetu i da svatko od nas bude Pokaznica i živi  ovaj hod i nakon što se vratimo kućama. Oduševljen poklonom koji je dobio, majicu ovogodišnjeg hoda stavio je preko ramena, umjesto biskupskog štapa uzeo je hodočasnički i uputio se s nama na ručak.

11215742_1004813706203552_7968575305511696882_n

Nakon ugodnog druženja, razgovora i slikanja, nadbiskup je otišao a mi smo zajedno sa lokalnim mladima i djecom zaigrali nogomet, odbojku ili graničar. Potom smo započeli sa pokorničkim bogoslužjem. Sestra Gabriela nam je govorila o sakramentu pomirenja nakon čega smo se povukli u osamu i pripremali za ispovijed. Obnovljeni i sretni, uputili smo se na večeru i na klanjanje. Za vrijeme klanjanja je svatko od nas upalio jednu svijeću i nakon molitve ju ostavio na oltaru, koji je obasjan sjajem tolikih svijeća blistao u tišini i tami crkve.

7. dan: Prkovci – Stari Mikanovci (31. srpanj)

Posljednja ruta ovogodišnjeg Hoda vodila nas je do 16 kilometara udaljenih Starih Mikanovaca. Praćeni kišom, stigli smo na jutarnju molitvu u Vođince. Toga dana  razgovarali smo o dva sakramenta – sakramentu sv. reda i ženidbe. Za vrijeme jutarnje molitve fra Marino nam je svjedočio o svome pozivu i zamolio nas da napišemo svoje anonimno pismo Bogu, a u poslijepodnevnom nagovoru s. Mirjam  nam je govorila o ženidbi. Nakon ukusnog ručka i poučnog nagovora, slijedio je pretposljednji rad u skupini. Razgovarali smo o ženidbi i svećeništvu te proučavali 12 zaprjeka ženidbe.

Večera koju su nam pripremili domaćini okrijepila nas je pa smo bili spremni za igre koje je pripremila s. Mirjam. Zaigrali smo sinjsku alku – sa balonima i iglama, odgovarali na nimalo laka pitanja i zabavljali se. Duhovni asistenti su nas  do suza nasmijali svojim skečem na temu ženidbe u kojem su na duhovit način prikazali neke od zaprjeka ženidbe. Nakon zabavnog dijela večeri, svatko od nas je napisao što ga sprječava da se odazove Božjem pozivu. Sjeli smo u krug, a u sredinu stavili glinenu posudu i svijeće. Svatko od nas je prišao svijeći, zapalio papirić i pustio da izgori sve što ga odvlači od Boga i svi smo se molili jedni za druge. Izašli smo pred školu gdje nas je čekao fra Marino sa bijelim balonima punjenim helijem. Zavezali smo naša pisma za balon i započeli molitvu. Svatko je pustio balon kad se osjećao najspremnije i tom smo divnom gestom završili program toga dana.

11800535_1005449762806613_6029588483372920236_n

8. dan: Stari Mikanovci – Asiz (1. kolovoza)

Nakon doručka bio je na redu posljednji rad u skupinama i završni plenum. Podijelivši dojmove i razgovarajući o pozitivnim i negativnim stranama Hoda, završili smo plenum i uputili se na Svetu Misu i na ručak. Potom smo spremili stvari i oprostili se od domaćina. Krenuli smo iz Starih Mikanovaca prema Asizu u poslijepodnevnim satima. U autobusu smo izmolili večernju molitvu, družili se, pjevali, igrali društvene igre  ali i  spavali.


Talijanski dio Hoda: 2.–4. kolovoza

U Santa Maria degli Angeli smo došli u 6 ujutro. Poslije doručka smo krenuli u obilazak Asiza. Svetu Misu smo slavili u “Svetoj Mariji iznad Minerve”. To je crkva u samom centru Asiza, nekada hram posvećen rimskoj božici Minervi, simboli mudrosti i mira. Danas je ona posvećena Svetoj Mariji, majci mudrosti i mira. U četiri popodne smo se uputili prema Porcijunkuli. Tamo je puno mladih završavalo svoj marš; uglavnom Talijani, ali i Austrijanaci, Albanci i naravno, nezaobilaznih bosanci. Izmolivši Vjerovanje, Očenaš, Zdravomariju te Zdravo kraljice na nakanu Svetog Oca, zadobili smo potpuni oprost koji  smo proslavili plešući i pjevajući na trgu pred Porcijunkulom, u čemu nas nije pokolebala ni slaba kiša. Osjetila se posebna energija i radost svih tih ljudi koje ne poznaješ, ali su ti braća i raduju se zajedno s tobom.  Poslije toga smo se uputili u dvoranu na spavanje.

11825211_1006301592721430_9035471856363986531_n

Sutra ujutro smo se zaputili u Greccio, na tradicionalnu božićnu misu koju smo upotpunili našim malim živim jaslicama. Potom smo otišli na  Fonte Colombo, u obilazak  mjesta gdje je sveti Franjo napisao Pravilo reda manje braće. Na Fonte Colombu smo vidjeli crveni Tau koji je  sveti Franjo ucrtao svojom rukom. Nakon ručka smo se vratili u stari grad Asiza i imali slobodno vrijeme za razgledavanje. Navečer smo se okupili u crkvi svetog Damjana i prisustvovali molitvi večernjeg časoslova koja je bila uistinu jedno posebno i svečano iskustvo. Izrazito lijepe melodije psalama i pjesama oduševile su nas. Nakon večere u Domus Pacisu otišli smo na počinak.

Iduće jutro, nakon  što smo doručkovali i spremili dvoranu, otišli smo  pješice do Porcijunkule i sudjelovali na kratkom programu gdje su mnogi štovatelji svetoga Franje sa svojim zastavama i u šarenim majica plesali i pjevali. Potom smo u crkvi Marije anđeoske napravili kratak obilazak koji smo zaključili s odlaskom do ružičnjaka bestrnastih (nova riječ) ruža. Kasnije smo do ručka imali slobodno za molitvu (oprost) ili dr.

Poslije  ručka smo otišli na La Vernu, ondje je bio obilazak, otkrivanje ovčica, lijepa Misa, večera pa povratak kući. I za tren oka smo već bili u Hrvatskoj.  Na pojedinim Framašima je bila vidljiva promjena i odlučnost za daljnjim mijenjanjem života te spremnost da se nastavi živjeti ono što smo živjeli na hodu. Treba moliti za ustrajnost! 🙂

Jelena Lučić, Ivan Školka i Antun Nikolić

P.S. Jedan zanimljiv osvrt na Hod možete pročitati i ovdje. 🙂

Oglasi
Kategorije:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s