Vidim li dobro u svakom bratu?

can-your-see-the-good-in-others-395x350

Često puta smatramo da od onih koji nam odgovaraju i s kojima možemo, možemo puno toga naučiti, a da od onih koji nam ne sjedaju, koje ne volimo, ne možemo ništa dobroga pokupiti. Ključ koji će nas otključati i osloboditi od zarobljenosti te zablude je znati prepoznati i kod takvog brata (ili sestre) dobro. Svaki je čovjek na ovoj planeti od Boga stvoren, kako onaj s kojim mogu, tako i onaj koji mi je sav antipatičan. Prema tome, koliko god on činio lošeg i zla, u njemu ima i dobra. On posjeduje određene kvalitete i talente. „Nijedan čovjek nije toliko od blata, da u njemu nema zrnca zlata“ – rekao bi sveti Leopold Bogdan Mandić.

Treba gledati ono dobro u ljudima prije svega, a pogotovo nakon svega, posebice kod onih kod kojih mi to teže ide. Reći za nekog brata da nema ništa dobra na njemu, ne samo da je uvreda za njega, već izravna pljuska Bogu. To je kao da si Bogu rekao: ne valja ovo stvorenje koje si stvorio. Zar je moguće da je Bog stvorio nešto što nema dobra? Svakako da ne. „Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio“ (Mudr 11,24). Prema tome, reći nekome da u njemu nema dobra, izravna je uvreda Bogu koji ga je i stvorio s puno ljubavi. Zapravo je to naša nesposobnost i nemogućnost da vidimo dobro. Do nas je. Nismo još sredili nutrinu.

Rekneš li za pojedinu sliku da je ružna, svakako da je to šamar i autoru te slike; dok pak za sliku kažeš da je fantastična, i autor će se tako osjećati jer pohvala slici zapravo je pohvala onome koji ju je naslikao. Sv Franjo ide korak dalje, kaže on: „Blago onome sluzi koji se ne uznosi više zbog dobra koje Bog po njemu govori ili čini, nego zbog dobra što ga govori i čini po nekom drugome“ (Opom, XVII, 1). Budući da se Gospodin svima služi kako bi djelovao na ovome svijetu, uznositi se zbog svojih talenata, a umanjivati talente drugih bio bi grijeh oholosti, na što nas sv Franjo ovdje opominje. Po ovome možemo i provjeriti koliko smo ponizni, kako reagiramo kada Gospodin po drugome izvodi neko dobro.

Kada govorimo o međusobnim odnosima, tu nas vreba i grijeh zavisti, jer možda ne prihvaćamo uvijek s mirom kada vidimo kako drugi izvrsno upotrebljava talente od Boga dane, dok nama šteka, no čujmo ponovno sv Franju: „Tko god dakle zavidi bratu svome na dobru koje Gospodin u njemu govori ili čini, upada u grijeh hule, jer zavidi samome Svevišnjemu koji govori i čini svako dobro“ (Opom, VIII, 3). Kao što je uvreda stvorenju, na neki način i uvreda samome Bogu, jer je on stvorio to stvorenje; kao što je pohvala stvorenju, na neki način i pohvala Bogu; tako je i zavist prema stvorenju zapravo zavist Bogu što čini dobro preko njega stoga se toga treba čuvati i gledati uvijek ono dobro u bratu, blagoslivljati ga, a ne proklinjati. Jer u konačnici, bitno je da se Bog proslavi, hoće to ovog trenutka biti preko mene ili preko mojega brata kojega ne podnosim – zar je bitno? Nećemo vezati ruke Bogu, zar ne? Neka djeluje po svojoj svetoj volji. I svakako da je to dobar način za trenirati se u kreposti poniznosti koja je Bogu vrlo mila i draga, a danas tako malo tražena.

Nije uzaludno podnositi bližnjega, bilo u njegovoj slabosti, bilo u borbi protiv zavisti, zato kaže sv Franjo: „Blago čovjeku koji podnosi svoga bližnjega u njegovoj slabosti, kao što bi htio da on njega podnosi da je u sličnu stanju“ (Opom, XVIII, 1). Velike milosti pri tome čovjek dobiva, puno ljubavi se ovdje izlijeva, sjetimo se, Isus je na križu umro ne samo za odabrani krug ljudi, već za sve ljude na svijetu. Sve nas je otkupio svojom žrtvom na križu, prema tome, nasljedujući Krista niti mi ne smijemo nikoga isključiti iz svoje ljubavi. Čujmo što kaže sveti Pavao: „Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12,18-21).

Riječi Gospodina svetoj Katarini Sijenskoj: „Morate se ljubiti onom čistom ljubavlju kojom sam vas ja ljubio. Sa mnom toga ne možete činiti, jer sam vas ja ljubio a da me vi niste ljubili, a ljubio sam vas bez mjere. Pošto sam vas ljubio prije negoli ste bili u životu, jer me je, pače, ljubav pokrenula da vas stvorim na svoju sliku i priliku, vi mi ne možete uzvratiti ovom ljubavlju, ali ovu ljubav morate iskazivati razumnim stvorovima, ljubeći ljude a da ne budete od njih zauzvrat ljubljeni, te ljubeći ih bez ikakvog obzira na svoju korist, ni duhovnu ni vremenitu, nego samo na slavu i hvalu mojega imena, jer su oni od mene ljubljeni. Tako ćete ispuniti zapovijed Zakona, da mene ljubite iznad svake stvari, a bližnjega kao sami sebe“ (Dijalog Božanske Providnosti, 89).

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s