Veličina u malome

ptg01348020

„Požude su, kad im se udovolji, slatke i izgledaju dobro, ali se kasnije osjeća njihov gorki učinak, što ga dobro iskusi svaki koji se pusti da ga požude vuku: premda znadem da ima nekih koji su već postali tako slijepi i neosjetljivi, da više ni ne zapažaju kako su požude gorke, jer ne teže prema Bogu, pa ni ne vide ono što im prijeći da k njemu idu.“ – piše sv Ivan od Križa u svojem djelu Uspon na goru Karmel. Naučitelj crkve, čovjek dubokog duhovnog i mističnog iskustva primjećuje oko sebe različita duhovna stanja ljudi. Primjećuje opasnost požude, osobe koje se s time bore, ali i još više, osobe koje su oslijepile od udovoljavanja svome tijelu da ne osjećaju gorkost.

Kad jednom nešto ukradeš – savjest ne da mira; kad to ponoviš – opet ne da mira; kad to napraviš već treći put – oslabljena je i ne stvara više toliki nemir, a ako nastaviš dalje – gotovo da nema razlike kradeš li ili ne. Kad se redovito tuširaš mirišeš (barem bi trebao), kada prođe tjedan dana da tijelo vode vidjelo nije – čuješ se (barem bi trebao), ispočetka i ti sam to osjetiš i smeta ti, no nakon dva-tri tjedna netuširanja smrad ti postaje svakodnevica te gubiš osjećaj da se čuješ. Nakon mjesec dana, sam sebi si sasvim okej, dok te ostali izbjegavaju u širokom luku. Ako kojim slučajem zanemariš ostale, čini se da je sve isto kao i dosad. Čitao si bibliju svaki dan, ne pročitaš je danas, ne stigneš ni sutra, prođe tjedan dana da je pipnuo nisi – sve izgleda normalno. Ako zanemariš Drugoga, čini se da je sve isto kao i dosad.

Što nam sve ovo govori? Mala pukotina može potopiti i veliki brod. Ovako se izražava sv Ivan od Križa: „Tko se ne pobrine da popravi pukotinu na posudi, pa i najmanju, dočekat će da mu malo pomalo sva tekućina iz nje iscuri.“ Sve smo nešto prezauzeti velikim stvarima i događajima, no što je s onom bitnom svakodnevicom? U malim stvarima dolazi naše ja do punog izražaja. Po čemu razlikujemo svece od ostalih? Pokažite mi što rade u svakodnevici. Kada je sv Bonaventuru biskup zvao da porazgovaraju oko njegove nove službe, on mu je rekao neka pričeka dok opere suđe, pa će onda – najprije bitne stvari, svakodnevica, oni naizgled sitni detalji, onda biskup.

U tim naizgled zanemarivim detaljima krije se veličina i prepoznaju sveci. „U malome si bio vjeran“, kaže Isus u prispodobi, „nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga“ (Mt 25,21). Gospodin je vješto skriven u svakodnevici, a da bismo ga vidjeli moramo na sebe staviti naočale ljubavi i poniznosti. Tko nešto čini iz ljubavi, nije mu bitno radi li se o sitnici ili krupnoj stvari, jer ljubav je ta koja prirodaje veličinu. Ona od maloga čini veliko. Svakako, da bi čovjek prošao kroz uska vrata, da bi u sitnome vidio veliko – treba se poniziti, a takve Gospodin uzvisuje, kako kliče djevica Marija: „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne“ (Lk 1,52).

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s